U svijetu rada i radničkih prava povremeno se pojave priče koje zvuče toliko nevjerojatno da djeluju poput izmišljotine.
Jedan od takvih primjera je slučaj IT stručnjaka Iana Clifforda, zaposlenika tvrtke IBM u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je dospio u žižu javnosti nakon što je tužio svog poslodavca jer mu tijekom 15 godina odsutnosti s posla nije povećao plaću.
Plan koji jamči prihode bez rada
Ian Clifford je otišao na bolovanje još 2008. godine zbog zdravstvenih problema, uključujući depresiju i naknadno dijagnosticiranu leukemiju. Godine 2013. postigao je formalni sporazum s tvrtkom IBM u sklopu njihovog plana za podršku zaposlenicima s invaliditetom.
Prema tom dogovoru:
Status: Clifford je ostao službeno zaposlen u tvrtki, bez obveze radnog angažmana.
Prihodi: Zajamčeno mu je primanje 75% originalne ugovorene plaće sve do odlaska u mirovinu (odnosno do 65. godine života).
Iznos: To je značilo da godišnje prima oko 54.000 funti (preko 60.000 eura) bez ikakvog rada.
Što je bio razlog za tužbu?
Unatoč zajamčenim prihodima, Clifford je odlučio podnijeti tužbu protiv IBM-a zbog “invaliditetne diskriminacije”. Njegov glavni argument bio je da njegova plaća nije uvećavana tijekom svih tih godina, čime je, uslijed inflacije, njegova kupovna moć značajno opala.
Clifford je tvrdio da je nemogućnost dobivanja povišice oblik diskriminacije jer bi zdravi zaposlenici s vremenom vjerojatno dobili povišice ili napredovali u karijeri.
Radni sud u Engleskoj u potpunosti je odbacio njegovu tužbu. Sudac je u obrazloženju naveo da plan koji mu IBM omogućuje predstavlja izuzetno povoljnu pogodnost koja nije dostupna zaposlenicima koji nisu u situaciji invaliditeta.
Sud je zaključio da to što plaća nije rasla s inflacijom ne predstavlja diskriminaciju, već da je riječ o iznimno velikodušnom paketu podrške koji zaposleniku pruža financijsku sigurnost kakvu većina radnika nikada ne ostvari.
Ovaj slučaj ostaje zabilježen kao jedan od najneobičnijih primjera u pravnoj praksi radnog prava, potičući rasprave o granicama između prava radnika, velikodušnosti poslodavaca i realnih očekivanja zaposlenika.
