U politici se često govori o povjerenju građana, no malo je onih koji ga uspiju potvrditi osam puta. Ivan Hajdarović jedan je od njih. Na čelu Dekanovca proveo je desetljeća, dovoljno dugo da pamti vrijeme kada su se potrebe malih općina teško čule izvan njihovih granica, ali i da danas može gledati koliko se njegovo mjesto promijenilo.
Dekanovec je najmanja međimurska općina. Jedno mjesto, mala administracija i zajednica u kojoj se ljudi međusobno poznaju.
U takvoj sredini politika teško može ostati samo u vijećnici.
Načelnika se susreće na ulici, u trgovini, na manifestacijama, vatrogasnim okupljanjima i obiteljskim događajima. Ljudi znaju gdje živi, poznaju njegovu obitelj i vrlo brzo vide je li nešto što im je obećano doista i učinjeno.
Možda upravo zato činjenica da je Ivan Hajdarović osvojio osam načelničkih mandata govori više od bilo koje političke parole.
Njegova politička dugovječnost nije nastala preko noći.
Dok su se tijekom godina mijenjali zakoni, vlade, ministri, župani, vijećnici i politički odnosi, Hajdarović je ostajao na čelu Dekanovca.
A malo mjesto za to vrijeme nije moglo živjeti od velikih riječi.
Trebalo je uređivati prometnice, odvodnju i javne objekte, brinuti o školovanju djece, studentima, starijim mještanima, udrugama, vatrogascima, sportu i svemu onome što čini svakodnevicu jedne zajednice.
Hajdarović je još prije nekoliko godina govorio o svom „projektu ljudi“.
Ta je sintagma možda i najbolji opis načina na koji godinama govori o Dekanovcu.
Jer kada vodite jednu od najmanjih hrvatskih općina, nemate luksuz promatrati stanovnike kao statistiku.
Svako rođeno dijete nešto znači. Svaki student koji se nakon školovanja vrati kući nešto znači. Svaka mlada obitelj koja odluči ostati nešto znači. Baš kao i svaki stariji mještanin kojemu treba pomoć zajednice.
I Hajdarović nikada nije skrivao ponos što Dekanovec, unatoč svojoj veličini, ima vlastitu općinu.
Na rasprave o tome trebaju li male jedinice lokalne samouprave uopće postojati odgovarao je iz perspektive čovjeka koji ondje živi – statistika je jedno, a život nešto sasvim drugo.
Upravo je ta blizina ljudima vjerojatno i najveća specifičnost njegova političkog puta.
Osam mandata znači da su uz njega odrasle čitave generacije.
Djeca koja su bila osnovnoškolci kada je prvi put vodio općinu danas imaju vlastite obitelji. Neki od onih kojima je Općina nekada pomagala tijekom školovanja danas su zaposleni ljudi i roditelji.
A načelnik je i dalje isti čovjek kojemu mještani dolaze sa svojim pitanjima, prijedlozima, problemima, ali ponekad i kritikama.
Jer toliko dugo trajati u politici ne znači da se svi uvijek slažu s vama.
Znači nešto drugo – da na kraju izbornog dana dovoljno ljudi ponovno zaključi da vam želi povjeriti svoje mjesto.
Hajdarović je to povjerenje dobio osam puta.
Danas Dekanovec ima nove projekte i nove ambicije. Planiraju se daljnja ulaganja u javnu i komunalnu infrastrukturu, sportske sadržaje i kvalitetu života stanovnika.
No možda najveći Hajdarovićev politički kapital ipak nisu objekti ni iznosi zapisani u proračunu.
To je činjenica da u vremenu kada se povjerenje u politiku vrlo lako izgubi, jedno malo međimursko mjesto već desetljećima bira istog načelnika.
Netko će to nazvati političkom dugovječnošću.
U Dekanovcu bi to vjerojatno jednostavnije rekli – njihov Hajdarović.
