Na jučerašnjoj sjednici Vijeća za prevenciju Međimurske županije, nažalost u sjeni političkih okršaja ostalo je izlaganje dr. Marine Payerl-Pal.
A upravo je to izlaganje bilo ono zbog čega se takva vijeća i održavaju – zbog struke, zbog činjenica i zbog ljudi.
Dok su se u dvorani sudarale riječi i stavovi, ona je govorila mirno, jasno i odgovorno. Bez povišenog tona, bez potrebe za nadmetanjem. Govorila je onako kako govore ljudi koji znaju i koji osjećaju težinu onoga o čemu govore. Jer iza njezinih riječi ne stoji politika, nego godine iskustva, znanja i svakodnevnog rada s realnim problemima zajednice.
Prim. Marina Payerl-Pal nije osoba koja traži pažnju. Nikada nije ni bila. Kao ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije i specijalistica medicinske mikrobiologije i parazitologije, svoj je profesionalni put gradila tiho, ali čvrsto. U laboratorijima, u analizama, u odlukama koje često nisu vidljive javnosti, ali su itekako važne za svakodnevni život ljudi.
Možda baš zato njezino izlaganje nije bilo glasno. Nije bilo upakirano u političke poruke niti prilagođeno trenutku. Bilo je iskreno, stručno i usmjereno na ono bitno, na zdravlje i sigurnost građana.
I možda upravo zato nije dobilo pažnju kakvu zaslužuje.
Jer danas, čini se, glasnije često znači važnije. A struka, kada govori tiho i argumentirano, lako ostane prekrivena bukom.
No oni koji znaju slušati – čuli su.
Čuli su zabrinutost, ali i odgovornost. Čuli su iskustvo osobe koja je prošla kroz izazovna razdoblja javnog zdravstva i koja razumije koliko su prevencija i pravovremena reakcija ključni. Čuli su glas koji ne dramatizira, ali upozorava. Koji ne optužuje, ali podsjeća.
Dr. Marina Payerl-Pal nije samo liječnica i ravnateljica. Ona je jedan od onih tihih stupova sustava – ljudi koji ne traže priznanja, ali bez kojih sustav ne bi mogao funkcionirati.
Zato možda njezino jučerašnje izlaganje nije dobilo naslovnice. Nije izazvalo pljesak niti burne reakcije.
Ali ostavilo je nešto važnije – trag ozbiljnosti, stručnosti i istinske brige za zajednicu.
A takve riječi, iako tihe, najduže odjekuju.
