Andreja Marić na današnjoj je sjednici Skupštine Međimurske županije ponovno inzistirala na prijedlogu da općine i gradovi u Međimurju sudjeluju u sufinanciranju troškova zdravstvenih djelatnika, uključujući stanovanje i stručno usavršavanje, uz model izdvajanja od oko 70 centi po stanovniku.
Iako se prijedlog predstavlja kao rješenje za jačanje kadrovskih kapaciteta Županijske bolnice Čakovec, sve više se otvara pitanje zašto bi upravo Međimurci kroz lokalne proračune dodatno financirali funkcioniranje sustava koji je u nadležnosti države i već se financira kroz obvezne doprinose i državni proračun.
Time se stvara presedan u kojem se strukturalni problemi zdravstvenog sustava prebacuju na lokalnu razinu, dok se odgovornost države za organizaciju i kadrovsku politiku ostavlja u drugom planu.
Dodatno se postavlja pitanje jednakog pristupa i kriterija: ako se već uvodi model u kojem lokalne jedinice financijski sudjeluju u privlačenju liječnika, zašto se isti princip ne bi primijenio i na druge deficitarne i jednako važne struke. Primjeri se pritom često navode u obrazovanju, poput pomoćnika u nastavi koji rade s djecom s teškoćama, te u sustavu socijalne skrbi koji se također suočava s nedostatkom kadra i velikim opterećenjem.
U tom kontekstu, prijedlog se sve više promatra kao pitanje prioriteta i pravednosti raspodjele javnog novca – zašto bi jedna profesija bila posebno sufinancirana iz lokalnih proračuna, dok se druge ključne djelatnosti prepuštaju istim sustavnim problemima bez dodatne podrške.
