Hrvatska administrativna karta prepuna je nelogičnosti, no rijetko koji suptilan detalj tako zorno dočarava taj apsurd kao usporedba zagrebačke Mamutice i međimurske općine Donji Vidovec.
Uzmite u obzir grafikon popisa stanovništva iz 2021. godine za Međimursku županiju. Tamo, među ostalim malim jedinicama lokalne samouprave, stoji Donji Vidovec. Prema službenim podacima, ta općina broji tek nešto više od 1.000 stanovnika.
Matematika apsurda
Sada taj broj prebacimo u Zagreb, pred fasadu Mamutice u naselju Travno. Taj betonski div, jedan od najvećih stambenih blokova u Europi, dom je za oko 5.000 ljudi.
Jednostavna računica dovodi nas do zaprepašćujuće spoznaje: Samo u tu jednu jedinu zgradu, s njezinim ulazima i katovima, komotno bi stalo – pet cijelih općina veličine Donjeg Vidovca!
Zamislimo taj scenarij: pet različitih načelnika, pet općinskih vijeća, pet tajnica, pet proračuna i pet administracija, sve smješteno u pet različitih ulaza jedne te iste zgrade. Zvuči kao predložak za satiričnu seriju, zar ne? Nažalost, u Hrvatskoj je to surova realnost, samo razmještena po terenu.
”Velik broj malih općina povlači za sobom razgranatu mrežu načelnika, vijeća i administrativnih aparata, koja je često nerazmjerna stvarnim potrebama.”
Cijena iluzije o samostalnosti
Ova usporedba nije samo demografska zanimljivost; ona razotkriva duboki strukturni problem. Svaka od tih malih općina, pa tako i Donji Vidovec, predstavlja trošak.
Često proračuni tih jedinica jedva pokrivaju plaće zaposlenika i hladni pogon, ostavljajući minimalna sredstva za stvarne potrebe mještana – poput vrtića, cesta ili moderne infrastrukture.
