Hrvatski zatvorski sustav suočava se s najvećom krizom kapaciteta u posljednjih nekoliko desetljeća. Prema najnovijim podacima, popunjenost kaznionica i zatvora dosegla je kritičnu točku – slobodnih mjesta više nema, a broj zatvorenika i istražnih zatvorenika nastavlja rasti, što stavlja ogroman pritisak na pravosudnu policiju i logistiku sustava.

Prekapacitiranost kao pravilo, a ne iznimka

Iako se o problemu nedostatka prostora govori godinama, trenutna situacija alarmirala je stručnu javnost. Većina zatvora, posebice oni u velikim gradovima poput Zagreba (Remetinec), Splita (Bilice) i Rijeke, odavno su premašili svoje projektirane kapacitete. U nekim ćelijama boravi znatno više osoba nego što je to predviđeno europskim standardima o minimalnoj kvadraturi po zatvoreniku.

Glavni razlozi za ovakvo stanje su:

• Porast broja istražnih zatvorenika: Sve veći broj uhićenja u antikorupcijskim akcijama i procesima protiv organiziranog kriminala.
• Nedostatak alternativnih sankcija: Sustav rada za opće dobro i uvjetne osude ne smanjuju pritisak na zatvore u onoj mjeri u kojoj se očekivalo.
• Sporost infrastrukture: Izgradnja novih modula i kaznionica ne prati dinamiku priljeva novih zatvorenika.

Sigurnosni i higijenski rizici

Prenapučenost sa sobom nosi niz opasnosti. Pravosudni policajci upozoravaju na povećanu nervozu među zatvorenicima, što često dovodi do sukoba, dok su higijenski uvjeti u takvim okolnostima teški za održavanje. Također, narušava se i temeljna svrha zatvora – resocijalizacija. U uvjetima gdje se kreveti dodaju u zajedničke prostorije, kvalitetan rad sa zatvorenicima postaje gotovo nemoguć.

Planovi za budućnost: Novi zatvori ili “izvoz” zatvorenika?

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pokušava ublažiti problem planiranjem novih objekata, poput najavljene kaznionice u Gospiću te proširenja postojećih kapaciteta u Lipovici i kaznionici u Požegi.

Međutim, dok ti projekti ne budu gotovi, sustav se snalazi “krpanjem” rupa i premještanjem zatvorenika iz prenapučenih urbanih zatvora u manje, udaljenije kaznionice, što dodatno povećava troškove transporta i opterećuje ionako deficitaran kadar pravosudne policije.

Pritisak na proračun

Održavanje sustava koji radi iznad svojih mogućnosti iznimno je skupo. Osim troškova prehrane i osiguranja, država se suočava i s potencijalnim tužbama zatvorenika pred Europskim sudom za ljudska prava zbog neadekvatnih uvjeta boravka, što bi porezne obveznike moglo stajati milijune eura.

Bez hitne i sustavne reforme, uključujući širu primjenu elektroničkog nadzora i bržu izgradnju novih kapaciteta, hrvatski zatvorski sustav mogao bi se naći u potpunoj blokadi.

Prema neslužbenim procjenama, sustavu u ovom trenutku nedostaje najmanje 1.000 do 1.500 mjesta kako bi se zadovoljili osnovni humanitarni i sigurnosni standardi.