Od početka 2025. godine, hrvatski porezni sustav prošao je kroz značajnu transformaciju uvođenjem poreza na nekretnine. Ova mjera, koja je zamijenila dosadašnji porez na kuće za odmor, izazvala je brojna pitanja, posebno među privatnim iznajmljivačima u turizmu. Glavna dilema ostaje ista: tko je točno obveznik novog nameta i postoje li iznimke?
Što je zapravo porez na nekretnine?
Porez na nekretnine više nije opcionalan; on je postao obvezan za sve jedinice lokalne samouprave (gradove i općine). Cilj države je potaknuti aktivaciju stambenog fonda, odnosno smanjiti broj praznih nekretnina i onih koje služe isključivo za kratkoročni najam, kako bi se povećala ponuda stanova za stalno življenje.
Porez se plaća na sve stambene jedinice koje nisu u funkciji stalnog stanovanja ili dugoročnog najma (koji traje najmanje deset mjeseci godišnje).
Ključna pravila za iznajmljivače u turizmu
Ako iznajmljujete nekretninu turistima, vaš porezni status ovisi o tome gdje se ta nekretnina nalazi u odnosu na vaše prebivalište:
- Domaćini (iznajmljivanje u vlastitom domu): Ako živite u kući i u jednom dijelu te iste kuće iznajmljujete sobe ili apartmane turistima, ne plaćate porez na nekretnine za taj objekt. Smatra se da nekretnina služi za vaše stalno stanovanje.
- Rentijeri (iznajmljivanje dodatnih nekretnina): Ako posjedujete stan ili kuću u kojoj ne živite, već je koristite isključivo za turistički najam (npr. apartman na moru ili u drugom gradu), obveznik ste poreza na nekretnine.
Koliko ćete platiti?
Visinu poreza određuju gradovi i općine unutar zakonski definiranog raspona:
- Minimalni iznos: 0,60 eura po četvornom metru korisne površine.
- Maksimalni iznos: 8,00 eura po četvornom metru korisne površine.
Primjerice, za apartman od 50 kvadratnih metara u destinaciji koja je uvela maksimalnu stopu, godišnji porez na nekretnine iznosit će 400 eura. Važno je napomenuti da ovaj porez ne zamjenjuje paušalni porez po krevetu, već dolazi kao dodatni trošak za one koji se bave kratkoročnim najmom u nekretninama u kojima ne stanuju.
Kritični datum: 31. ožujka
Porezna uprava ne prati stanje tijekom cijele godine. Kao ključni datum uzima se 31. ožujka. Osoba koja je na taj dan upisana kao vlasnik nekretnine koja ne služi za stanovanje, smatra se poreznim obveznikom za cijelu tu kalendarsku godinu. Čak i ako nekretninu prodate u travnju, obveza plaćanja poreza za tu godinu ostaje na vama.
Što je s ostalim davanjima?
Osim novog poreza na nekretnine, iznajmljivači i dalje imaju sljedeće obveze:
- Paušalni porez na dohodak: Iznosi su značajno porasli u turistički najrazvijenijim područjima (od 100 do 300 eura po krevetu).
- Turistička pristojba i članarina: Ostaju standardni troškovi po krevetu.
- PDV na proviziju stranih platformi: Obveza za sve koji koriste usluge Bookinga ili Airbnba.
Novi porezni sustav jasno razdvaja “domaćine” od “rentijera”. Dok su oni koji iznajmljuju višak prostora u kući u kojoj žive pošteđeni novog nameta, vlasnici apartmana i vikendica koji se koriste za turizam moraju u svoje kalkulacije uvrstiti novi godišnji trošak po kvadratu. Za mnoge će to značiti potrebu za boljom popunjenošću ili eventualno razmatranje prelaska na dugoročni najam, koji ostaje porezno najpovoljnija opcija.
