U noći sa subote 28. na nedjelju 29. ožujka kazaljke na satu pomiču se jedan sat unaprijed, čime službeno započinje ljetno računanje vremena. To znači sat vremena sna manje, ali i dulje, svjetlije večeri koje svake godine iznova pokreću rasprave o opravdanosti ove prakse.
Ljetno računanje vremena uvedeno je početkom 20. stoljeća s ciljem uštede energenata. U razdoblju Prvog svjetskog rata dulje dnevno svjetlo trebalo je smanjiti potrebu za umjetnom rasvjetom i tako rasteretiti potrošnju ugljena i drugih resursa.
Danas, međutim, brojna istraživanja pokazuju da su energetske uštede minimalne. Manja potrošnja električne energije za rasvjetu često se kompenzira povećanom uporabom klimatizacijskih uređaja tijekom toplijih i duljih večeri. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje ima li ova praksa uopće smisla.
Iako su energetski argumenti oslabjeli, ekonomski interes ostaje snažan. Produženo dnevno svjetlo nakon završetka radnog vremena pozitivno utječe na potrošnju.
Maloprodajni sektor redovito bilježi veći promet kada su večeri svjetlije, jer se građani češće odlučuju na kupnju nakon posla. Sličan učinak osjeća i ugostiteljstvo. Restorani, kafići i barovi, osobito oni s terasama, profitiraju od duljeg boravka gostiju na otvorenom.
Korist ima i turistički sektor. Posjetitelji destinacija skloniji su duljem razgledavanju i korištenju dodatnih sadržaja kada dan traje duže, što izravno povećava potrošnju u lokalnom gospodarstvu.
S druge strane, dio građana svake godine osjeti negativne posljedice promjene vremena. Poremećaj bioritma, umor i smanjena koncentracija česte su pojave u danima nakon pomicanja sata, a stručnjaci upozoravaju da prilagodba organizma može trajati i nekoliko dana.
Iako se na razini Europske unije već godinama raspravlja o mogućem ukidanju sezonskog pomicanja vremena, konačna odluka još nije donesena. Do tada, građani će se i dalje dvaput godišnje prilagođavati novom vremenu, dok pojedini sektori nastavljaju ubirati financijske koristi duljih dana.
