Iako izraelsko zrakoplovstvo uspješno uništava iransku infrastrukturu, određeni ciljevi i dalje su mu nedostižni. Iran se već dugo priprema za mogući sukob, a svoje najvrjednije oružje skriva na lokacijama koje su zaštićene od izraelskih zračnih napada. Upravo za najdublje bunkere Amerikanci su razvili bombu GBU-57 Massive Ordnance Penetrator (MOP).
Izraelske vojne operacije „Ustajući lav“ iz lipnja 2025. i „Dani pokore“ iz listopada 2024. pokazale su tehničku nadmoć izraelskog, odnosno zapadnog oružja. Neutralizacija iranske protuzračne obrane, pasivnost tamošnjeg zrakoplovstva koje se ne može ravnopravno suprotstaviti, te precizni napadi na ključne ciljeve ostavili su snažan dojam u svijetu, primjećuje Wirtualna Polska.
Ipak, unatoč potpunoj kontroli neba, izraelske snage ne uspijevaju u potpunosti neutralizirati iransku prijetnju. Iran redovito uzvraća projektilima različitih vrsta, a neki od njih probijaju i višeslojni obrambeni sustav Izraela. Unatoč velikim gubicima, Teheran nije izgubio sposobnost za ofenzivno djelovanje. Također, iranski arsenali i proizvodni pogoni nalaze se u bunkerskim strukturama koje vjerojatno premašuju mogućnosti poznatog izraelskog naoružanja.
Iran već godinama gradi podzemne komplekse, tzv. „raketne gradove“, a izvješća o njihovom širenju pojavila su se i početkom 2025. godine. Državna propaganda prikazuje duge, armirane tunele ispunjene raznim projektilima. Iako je teško potvrditi točnost tih snimki, analitičari pretpostavljaju da se pojedini bunkeri nalaze i do 500 metara ispod površine.
Ako je to točno, nalaze se izvan dosega konvencionalnog oružja – pa čak i većine nuklearnog, osim ako eksplozija ne bi izazvala tektonske poremećaje (što zabranjuje Konvencija iz 1978. o zabrani uporabe tehnologija koje mijenjaju okoliš u vojne svrhe).
Za uništavanje duboko zakopanih ciljeva razvijene su posebne bombe, takozvani „razarači bunkera“. Jedan od prvih primjera bila je GBU-28, bomba razvijena neposredno prije operacije Pustinjska oluja, kada su se pokazali neučinkovitima dotadašnji napadi na bunkere Sadama Huseina.
U rekordnih 28 dana Amerikanci su razvili bombu čije je kućište izrađeno od cijevi topa kalibra 203 mm, zbog njegove iznimne čvrstoće (kasnije su se koristili posebno izrađeni korpusi). Bomba teži do 2,3 tone, dugačka je gotovo šest metara, piše dnevno.hr, a zahvaljujući specifičnom obliku i snažnoj konstrukciji, može se zabiti duboko u zemlju, kamen ili beton prije detonacije, što rezultira ogromnim razaranjem.
