Zadnjih dana sve se intenzivnije govori o problemima u Županijskoj bolnici Čakovec, osobito nakon javnih istupa koji su dodatno uzdrmali povjerenje građana u zdravstveni sustav. U središtu pozornosti, međutim, sve češće se nalazi i pitanje dosljednosti onih koji su nekada glasno upozoravali na probleme, a danas ih brane.
U trenutku kada liste čekanja rastu, a pacijenti sve teže dolaze do osnovnih pregleda, javnost s pravom traži odgovore. Umjesto toga, svjedočimo zbunjujućim zaokretima u javnim istupima pojedinih liječnika, među kojima se posebno ističe dr. Andreja Marić.
Naime, Andreja Marić kao vijećnica u Skupštini Međimurske županije danas otvoreno brani rad bolnice i zagovara čak i model sufinanciranja liječnika i to u sustavu u kojem su liste čekanja sve dulje, a dostupnost zdravstvene skrbi sve upitnija. Takav stav u oštrom je kontrastu s njezinim ranijim javnim nastupima, kada je, u vrijeme ravnatelja dr. Igora Šegovića, bila među najglasnijim kritičarima stanja u bolnici.
Teško je ne primijetiti da se promjena retorike poklapa s njezinim imenovanjem na vodeću funkciju – mjesto voditeljice Odjela za nefrologiju s hemodijalizom, endokrinologiju i dijabetologiju. Upravo ta vremenska podudarnost otvara neugodno, ali legitimno pitanje: je li riječ o stvarnoj promjeni mišljenja ili o prilagodbi novoj poziciji?
Dodatnu težinu ovoj dilemi daje činjenica da konkretna objašnjenja za ovako nagli zaokret izostaju. Ako je stanje u bolnici danas doista bolje nego prije, gdje su jasni pokazatelji toga? Ako nije, zašto se problemi više ne nazivaju pravim imenom?
Ovakvi preokreti potkopavaju povjerenje javnosti i ostavljaju dojam da funkcije ne donose samo odgovornost, već i promjenu perspektive – onu u kojoj se problemi više ne ističu, nego relativiziraju. Drugim riječima, postavlja se pitanje „zatvaraju“ li funkcije usta onima koji su nekada najglasnije govorili.
U međuvremenu, realnost za pacijente ostaje nepromijenjena ili još gora. Liste čekanja rastu, a odgovori izostaju. Upravo zato ključno pitanje i dalje visi u zraku: ako u bolnici radi sve više liječnika, zašto građani sve dulje čekaju?
Bez jasnih i iskrenih odgovora, svaka promjena stava, koliko god bila opravdana, ostavlja prostor za sumnju. A u sustavu koji počiva na povjerenju, to je možda i najveći problem.
