Dok se obilježava Svjetski dan svježeg povrća, na hrvatskim tržnicama i u trgovinama ponovno se otvara poznato pitanje – koliko zapravo plaćamo zdravu hranu i koliko ona dolazi iz domaće proizvodnje.
Na štandovima diljem zemlje ponuda je i dalje šarena, no cijene svježeg povrća mnoge kupce natjeraju na oprez. Rajčice, paprike, krastavci i mladi krumpir sve češće se prodaju po cijenama koje domaćim kućnim budžetima nisu lagane za pratiti, posebno u sezoni kada bi se očekivale niže cijene.
I dok potrošači traže povoljnije opcije, sve je jasnije da domaća proizvodnja ne uspijeva u potpunosti zadovoljiti potrebe tržišta. Hrvatska i dalje značajan dio povrća uvozi, a stručnjaci upozoravaju da se taj trend već godinama ne mijenja u korist domaćih proizvođača.
Na tržnicama se i dalje može pronaći „domaće“ povrće, često po višoj cijeni, jer mali proizvođači nemaju snagu konkurirati velikim trgovačkim lancima i uvoznim cijenama. S druge strane, uvoz omogućuje veću ponudu, ali i dodatno pritišće domaću proizvodnju.
Poseban problem ostaje sezonalnost. Dok ljeti ponuda raste, cijene ne padaju uvijek u očekivanom omjeru, što potrošači sve češće primjećuju.
Struka godinama upozorava da je samodostatnost u proizvodnji povrća i dalje nedovoljna, što znači da domaće tržište u velikoj mjeri ovisi o uvozu. To se izravno odražava i na cijene koje plaćaju građani.
U konačnici, Svjetski dan svježeg povrća postaje više od simboličnog datuma – on je podsjetnik na pitanje koje se svake godine ponovno vraća: jedemo li doista domaće i koliko nas to zapravo košta?
