Najduža konklava u povijesti trajala je gotovo tri godine nakon smrti pape Klementa IV. u studenom 1268. godine, a održavala se u papinskoj palači u Viterbu blizu Rima. Od kraja 1269. godine, kardinali su pristali biti zaključani kako bi donijeli odluku, no do lipnja 1270. frustrirani lokalni stanovnici su skinuli krov zgrade u nastojanju da ubrzaju proces. Ovaj potez možda je bio inspiriran dosjetkom engleskog kardinala koji je smatrao da bez krova Duh Sveti može slobodnije djelovati.
Teobaldo Visconti izabran je za papu Grgura X. u rujnu 1271. godine. Tijekom ovog dugog procesa umrla su tri kardinala, a jedan je dao ostavku. Sukobi unutar kardinalskog kolegija, koji su bili otprilike jednake snage, doveli su do pat pozicije i otežali donošenje odluke.
Izbori su se održavali u Viterbu jer je postojala pravila koja su zahtijevala da se izbori odvijaju u gradu u kojem je preminuli papa umro. Kako bi spriječio daljnje kaos, Grgur X. promijenio je pravila, nalažući kardinalima da se okupe unutar 10 dana od smrti pape, a obroci su im se smanjivali tijekom konklave. Ako odluka nije bila donesena u roku od tri dana, dobivali su samo jedno od dva tradicionalna glavna jela, a nakon pet dana prešli bi na kruh, vodu i vino, prema knjizi Johna L. Allena “Konklava”. Također, kardinalima je bilo zabranjeno korištenje vlastitih prihoda tijekom konklave.
