Ja sam tvoj pas i želim ti nešto šapnuti. Znam da vi ljudi vodite brz i zauzet život, uvijek u žurbi zbog posla, obitelji i svakodnevnih obaveza. Često se čini kao da trčite kroz život, ne primjećujući prave ljepote oko sebe.
Pogledaj me sada dok sjediš satima za računalom. Moje tamno smeđe oči neprestano te promatraju. S godinama su malo zamagljene, a moja dlaka više nije onakva kakva je bila; sada je siva.
Sviđaš mi se, i vidim ljubav u tvojim očima. A što ti vidiš u mojima? Jesi li svjestan moje duše, koja te voli poput nikoga drugoga? Duše koja bi sve dala za trenutak tvog vremena.
Sve što tražim je da usporiš, barem na nekoliko minuta, i provedeš to vrijeme sa mnom. Tuga te često obuzme kada vidiš nepravde koje pogađaju druge pse. Ponekad umiremo mladi, a ponekad starimo pred tvojim očima, a ti možda ne primijetiš moje sijede dlake ili zamagljene oči.
No, naša ljubav ostaje snažna, kao prvog dana kada smo se sreli. Kada dođe naš posljednji trenutak, posvetit ćemo ga tebi, a zatim ću otići na vječni san, trčeći slobodno u dalekoj zemlji.
Možda sutra više neću biti ovdje. Kada me ne bude, osjetit ćeš tugu i poželjeti još jedan dan s mnom. Zbog svoje ljubavi prema tebi, osjećam tvoju tugu i ona me pogađa.
Zato, dođi i sjedni pored mene. Pogledaj duboko u moje oči. Ako se dobro zagledaš, vidjet ćeš moju dušu i moći ćemo razgovarati srcem. Ispričat ću ti o tome kako trčim za loptom i koliko mi je to zabavno.
Odlučio si me udomiti jer si želio prijatelja s kojim ćeš dijeliti svoje misli i osjećaje. Ja sam tvoj pas, ali i tvoj prijatelj. Mogu osjećati sreću i tugu, radovati se našim trenucima zajedno. Ti si čovjek, a ja te volim sa svim tvojim čudnovatostima.
Dođi, sjedni kraj mene i budi sa mnom, makar na 15 minuta. Pogledaj me u oči i šapni mi nešto radosno. Šapni mi to danas, jer sutra možda nećemo imati priliku. Život je prekratak…
S ljubavlju,
Tvoj pas.
