Sve više Hrvata bori se s tjeskobom, nesanicom i kroničnim stresom. U vremenu kad se od nas očekuje da budemo sretni, uspješni i stalno dostupni, mir je postao luksuz koji si rijetko tko može priuštiti.
Tjeskoba je postala svakodnevica modernog čovjeka. Više nije riječ o rijetkom poremećaju ili prolaznom stanju, nego o gotovo univerzalnom osjećaju koji prati svakodnevni život. U Hrvatskoj se sve češće govori o mentalnom zdravlju, ali istodobno raste broj ljudi koji priznaju da su stalno napeti, umorni i iscrpljeni. Uredski radnici, studenti, roditelji, freelanceri, svi su pod pritiskom koji ne prestaje ni kad dan završi.
Stručnjaci upozoravaju da su ritam života, financijska nesigurnost i stalna digitalna povezanost glavni razlozi porasta tjeskobe. Društvo u kojem je radno vrijeme sve duže, a granica između posla i privatnog života gotovo ne postoji, postalo je plodno tlo za stres. Iako imamo više informacija o mentalnom zdravlju nego ikad prije, zapravo živimo brže, površnije i s više straha nego generacije prije nas.
Pandemija, inflacija i stalni osjećaj nesigurnosti dodatno su pojačali taj pritisak. Ljudi su naučili funkcionirati u stanju stalne napetosti što je možda i najveći problem. Umjesto da se suočimo s uzrocima, sve češće pokušavamo „popraviti“ posljedice terapijom, meditacijom, tabletama ili kratkim odmorima koji traju samo dok se ne vrati svakodnevni kaos.
Na društvenim mrežama svi izgledaju sretno, produktivno i smireno, ali stvarnost je sasvim drugačija. Iza savršeno filtriranih fotografija često stoje ljudi koji ne mogu zaspati bez tableta ili koji žive u stalnom strahu da će zakasniti, pogriješiti ili, jednostavno, podbaciti. U svijetu u kojem se sve mjeri učinkom i uspjehom, tjeskoba je postala nuspojava modernog načina života.
Ipak, sve više ljudi odlučuje potražiti pomoć i priznati da im nije dobro, što je važan korak naprijed. Psihoterapeuti ističu da promjena nije moguća dok se o problemu šuti, a društvo se polako uči prihvaćati činjenicu da mentalno zdravlje nije luksuz, nego temelj funkcioniranja.
Život pod pritiskom postao je pravilo, ne iznimka. Ali to ne znači da ga moramo prihvatiti kao normalan. Možda je vrijeme da se uspjeh počne mjeriti ne količinom posla, nego količinom mira koji čovjek osjeća na kraju dana. Jer ako smo stalno na rubu, možda nije problem u nama, nego u ritmu koji više nitko ne može pratiti.
