Sport i tjelesne aktivnosti su od ključne važnosti, no Hrvati se premalo bave rekreacijom, a kao nacija smo u prosjeku prekomjerne tjelesne težine i živimo nezdravim načinom života. Trebalo bi ulagati u izgradnju školsko-športskih dvorana, šetnica, planinarskih staza te gradskih bazena. Također, smanjenje poreza teretanama i sličnim objektima ne bi bilo naodmet. Ulaganje javnog novca u zdravlje nacije trebalo bi biti prioritet, s obzirom na naše trenutne troškove.
Međutim, ako neki sportaši zarađuju znatne iznose, zašto bi grad ili država financirali stadione? Profesionalni klubovi trebali bi sami izgraditi potrebnu infrastrukturu.
Naši političari često ne potiču privatna ulaganja. Dok postoje privatni investitori i modeli javno-privatnog partnerstva, čini se da je našim političarima lakše posegnuti za javnim proračunom. Kada bolesni čekaju na liječenje ili škole propadaju, novca nema. No, kada se radi o stadionima, javni novac se lako pronalazi.
Nedavno su se iz stranke Možemo pobunili zbog najave kupnje novih tenkova, postavljajući pitanje koliko bi vrtića moglo biti za taj iznos, dok su se oko stadiona smirili i pregovarali s vlašću. Iako političari ističu da je to “za narod” i “za Zagreb”, stadion neće koristiti mladi iz kvarta ili studenti, piše index.hr, već će biti rezerviran za elite i one koji profitiraju od sporta.
Kada se stadion otvori, političari će se okupljati kao da su postigli povijesni uspjeh, govoreći o “povijesnom danu za hrvatski sport”. Dok država ograničava cijene osnovnih namirnica, istovremeno gradi stadion, a svi se tome dive. I dalje se ponavlja stara rimska izreka “kruh i igru”, a Hrvati padaju na iste trikove. Na kraju, bit će tu stadion financiran javnim novcem, dok će se cijene osnovnih namirnica održavati niskima, što će, čini se, biti dovoljna formula za dobijanje izbora.
