Iako mnogi vjeruju da voda u plastičnoj boci ostaje potpuno sigurna sve dok je bočica zatvorena, najnovija istraživanja navode da nastaje ozbiljan rizik čim bocu predugo ostavimo po strani. Datum “rok trajanja” na boci uglavnom se odnosi na stabilnost ambalaže, a ne same vode — s vremenom plastika počinje degradirati te u vodu otpušta mikročestice.
Plastične boce najčešće su izrađene od PET materijala. Taj materijal, kako stari, postaje porozniji i može propustiti čestice iz okoline, pa se s vremenom u vodu mogu povući neke nečistoće. Osim toga, mikroplastika, čije su čestice minimalne veličine, već je pronađena u ljudima – u plućima, krvi, mlijeku majki, ali i u posteljici. Ta zrnca plastike povezana su s raznim zdravstvenim problemima, poput poremećaja hormona, kroničnih upala, pa čak i povećanog rizika od određenih vrsta raka.
Jedno nedavno istraživanje je pokazalo da ljudi koji redovito piju vodu iz plastičnih boca unesu godišnje i do 900.000 više mikroplastičnih čestica nego oni koji piju vodu iz slavine. Čak i ako bočica nije “istekla”, do degradacije plastike može doći brže ukoliko je izložena visokoj temperaturi, suncu ili kemikalijama iz okoliša.
Stručnjaci upozoravaju da, kada je bocu teško izbjeći, trebamo paziti na uvjete skladištenja — ne ostavljati ju u automobilu na vrućini, ne izlagati direktnom sunčevom zračenju, te birati da voda bude potrošena prije nego plastika počne pokazivati znakove starenja. Ako primijetite promjenu okusa ili mirisa, to je znak da je moguće došlo do degradacije materijala.
Zaključno: sama voda vjerojatno neće postati “otrovan napitak” preko noći, ali dugoročno postoji veći rizik nego što većina ljudi misli. Najbolje je vodu čuvati u staklenim ili nekom neutralnom materijalu, a plastičnu bocu koristiti samo privremeno i obrati pažnju na rokove i uvjete skladištenja.
