Jeste li se ikad ulovili kako skrolate Instagram i odjednom vas preplavi osjećaj da vaš život nije dovoljno dobar? Netko se upravo zaručio na Maldivima, netko drugi pokreće uspješan biznis, a treća osoba, naravno savršeno našminkana i s osmijehom od uha do uha, objavljuje kako je napokon pronašla “mir”. U tim trenucima mnogi od nas osjete neizgovorenu bol, tihi ubod ljubomore i neizbježnu misao: što sa mnom nije u redu?
Instagram je postao virtualni izlog savršenih trenutaka, pažljivo odabranih i filtriranih da ostave dojam života bez problema. Iako svi znamo da je riječ o uljepšanoj stvarnosti, naš mozak te slike svejedno doživljava ozbiljno. Psiholozi objašnjavaju da usporedba dolazi automatski, čak i kad znamo da gledamo uređene scene, osjećaj manje vrijednosti ostaje stvaran. Problem je što se ta usporedba ne događa jednom dnevno, nego stotinama puta. Svaka objava, svaki story i svaki “highlight” podsjetnik su da netko, barem naizgled, živi bolje, ljepše i uspješnije od nas.
Osjećaj ljubomore koji proizlazi iz toga nije površan. On utječe na naše samopouzdanje, raspoloženje, pa čak i na naše odluke u stvarnom životu. Počinjemo sumnjati u vlastite izbore, podcjenjivati svoja postignuća i razvijati tjeskobu koju ne znamo imenovati. Instagram tako od mreže za inspiraciju sve češće postaje okidač za emocionalni umor. I nitko nije imun. Ni tinejdžeri, ni odrasli, ni oni koji sami objavljuju “savršen sadržaj”.
Znanstvena istraživanja potvrđuju da društvene mreže utječu na osjećaj zadovoljstva životom. Što više vremena provodimo gledajući tuđe „highlightse“, to manje osjećamo zahvalnost za vlastitu svakodnevicu. I upravo u tome leži paradoks. Mi znamo da je sve što gledamo uređeno i nerealno, ali se ipak uspoređujemo. I osjećamo se lošije.
Ono što možemo učiniti nije komplicirano, ali zahtijeva svjesnost. Prvo, važno je shvatiti da usporedba nije slabost. Ona je ljudska. Drugo, korisno je ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama i prestati pratiti profile koji u nama izazivaju osjećaj manje vrijednosti. I treće, treba se češće podsjećati da prava sreća nije uvijek u fotografiji. Niti mora biti objavljena da bi bila stvarna.
U svijetu u kojem svatko prikazuje samo najbolje dijelove svog života, lako je zaboraviti da svi imamo i one druge, one tihe, neuredne, nesavršene trenutke koji nikad ne završe na ekranu. A upravo su ti trenuci često najiskreniji i najvažniji.
Zato, sljedeći put kad pomislite da svi osim vas žive savršeno, zastanite. Možda samo gledate tuđe kulise, a zaboravljate da i vaš život vrijedi i bez filtera.
