Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva uprave pale alarm za hrvatsko gospodarstvo. Dok prerađivačka industrija i tvornice bilježe dramatičan pad proizvodnje i masovno otpuštaju radnike, državni aparat i javne službe istovremeno proživljavaju pravi procvat zapošljavanja.
Hrvatska se tako ponovno nalazi u apsurdnoj situaciji u kojoj se broj stanovnika smanjuje, realni sektor koji stvara novu vrijednost slabi, a broj onih koji se financiraju iz proračuna nezaustavljivo raste.
Hrvatska industrijska proizvodnja u travnju je zabilježila pad četvrti mjesec zaredom. Prema službenim podacima, ukupna sezonski i kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja pala je za 0,6 posto u odnosu na ožujak, dok je u usporedbi s istim mjesecom prošle godine taj pad još izraženiji i iznosi 2,1 posto.
Najveći udarac pretrpjela je prerađivačka industrija koja na godišnjoj razini bilježi pad od čak šest posto. Kada se podaci razbiju po ključnim sektorima, situacija izgleda prilično sivo jer dvoznamenkaste padove bilježe proizvodnja namještaja s 15 posto i proizvodnja metala s 10 posto. Ništa bolja situacija nije ni u drvnoj industriji koja bilježi pad od osam posto, papirnoj s padom od šest posto te farmaceutskoj koja bilježi pet posto manju proizvodnju.
Čak je i tradicionalno stabilna prehrambena industrija skliznula za dva posto u minus. Ovakav oštar pad proizvodnje neizbježno je povukao i pad zaposlenosti u realnom sektoru, pa je u usporedbi s travnjem prošle godine broj zaposlenih u industriji manji za čak 5,2 posto, što znači da su tisuće radnika u tvornicama ostale bez posla.
Potpuno suprotna slika događa se u strukturama koje se financiraju iz državnog proračuna. Podaci Ministarstva uprave pokazuju da je krajem prošle godine u javnom sektoru bilo zaposleno oko 256.000 ljudi, što je za čak šest tisuća zaposlenih, odnosno gotovo tri posto, više u odnosu na kraj pretprošle godine.
Najveći skok broja zaposlenih zabilježen je u ključnim javnim sektorima, pri čemu zdravstvo prednjači s ukupno 76.000 zaposlenih, što je porast za oko tri tisuće u samo godinu dana. Slijedi ga školstvo sa 71.000 zaposlenih i porastom od oko 2.300 djelatnika, dok visoko obrazovanje broji 20.000 zaposlenih, odnosno oko 1.400 više nego godinu ranije.
Ovaj dugogodišnji trend u kojem javne službe konstantno rastu, unatoč tome što država gubi stanovništvo, otvara ozbiljna pitanja o dugoročnoj održivosti cijelog sustava.
Zbog slabljenja industrije koja puni proračun i istovremenog rasta troškova za plaće u javnom sektoru, državne su financije pod sve većim pritiskom. To ujedno objašnjava i zašto Vlada poseže za novim antiinflacijskim mjerama jer su pred proračunom očito izazovna vremena. Spas se, po tko zna koji put, traži u turizmu i sve su oči ponovno uprte u jadransku sezonu.
Ako ona podbaci, hrvatsko gospodarstvo moglo bi se naći u ozbiljnim problemima jer sustav u kojem sve manje ljudi u realnom sektoru mora zarađivati za sve veći državni aparat jednostavno ne može trajati dovijeka.
