Stanovnik Melbournea, korisnik invalidske mirovine, tvrdi da ga vozači redovito odbijaju čim ga ugledaju. Martin kaže da mu se vožnje često otkazuju bez ikakvog objašnjenja, a ponekad vozači otvoreno priznaju da ga ne žele prevesti.
Zbog prekomjerne tjelesne mase i zdravstvenih problema svakodnevno se oslanja na prijevoz putem aplikacija, no učestala otkazivanja ostavljaju ga poniženim i izoliranim. Čak i frizerske usluge obavlja kod kuće jer mu standardne stolice ne odgovaraju.
Navodi da je incidente više puta prijavio pružatelju usluge, no umjesto konkretnog rješenja uglavnom dobiva male novčane kupone. Pravila tvrtke predviđaju “nultu toleranciju prema diskriminaciji” te mogućnost trajnog isključenja vozača koji ih prekrše.
Martin ističe kako ne traži sažaljenje, želi samo da ga se tretira jednako kao i svakog drugog putnika.
