Manjak radne snage u Hrvatskoj već godinama ne jenjava, a rješenje se sve češće pronalazi u zapošljavanju stranih radnika. Da oni više nisu samo privremena pomoć, pokazuju i podaci prema kojima je prošle godine više od 40 posto stranih radnika produžilo radne dozvole, odlučivši nastaviti život i rad u Hrvatskoj.
Razlozi njihova ostanka su različiti. Stabilniji prihodi, sigurniji uvjeti rada i mogućnost stalnog zaposlenja. Poslodavci pritom otvoreno ističu kako bi bez stranih radnika mnoge djelatnosti, osobito građevina, turizam, industrija i uslužni sektor, teško mogle normalno funkcionirati.
Unatoč tome, jedan problem i dalje se uporno ponavlja – učenje hrvatskog jezika. Iako se od radnika očekuje barem osnovno razumijevanje jezika, u praksi se pokazuje da je komunikacija često otežana. Tečajevi jezika nisu uvijek dostupni, prilagođeni radnom vremenu ili dovoljno poticajni, a dio radnika zbog umora i obveza jednostavno ne nalazi vremena za učenje.
Zbog slabijeg poznavanja jezika otežana je svakodnevna komunikacija na radnom mjestu, ali i izvan njega, u kontaktu s institucijama, zdravstvenim sustavom i lokalnim stanovništvom. To nerijetko dovodi do osjećaja izoliranosti, iako mnogi strani radnici upravo dugoročan ostanak u Hrvatskoj vide kao svoju priliku.
U pripremi su i izmjene Zakona o strancima, kojima se želi dodatno urediti sustav zapošljavanja i boravka stranih radnika. Najavljuje se stroža kontrola, jasnija pravila i veće obveze, no ostaje pitanje hoće li se istodobno sustavno potaknuti i učenje jezika kao ključni korak prema lakšoj prilagodbi.
Sve je jasnije da su strani radnici postali trajni dio hrvatskog tržišta rada. No ako se želi njihova uspješna integracija i dugoročan ostanak, uz radna mjesta bit će potrebno ponuditi i stvarnu podršku u učenju jezika i snalaženju u svakodnevnom životu. Bez toga, problem koji već godinama postoji mogao bi ostati neriješen i u budućnosti.
