U prvoj polovici 2025. godine prosječno je 39.536 osoba dnevno bilo na bolovanju duljem od 42 dana, što predstavlja značajan porast u odnosu na prošlu godinu. Dugotrajna bolovanja predstavljaju ozbiljan izazov za zdravstveni sustav, s prosječnim mjesečnim troškom od oko 20 milijuna eura, odnosno više od 220 milijuna eura godišnje.
Najčešći razlozi za ovako dugotrajna izostajanja s posla su mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja, onkološke bolesti te bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva. Kada zdravstveno stanje pacijenta ne dopušta povratak na posao, liječnik upućuje osobu na ocjenu radne sposobnosti. Ova procedura je obavezna i kada nesposobnost za rad traje kontinuirano 12 mjeseci zbog iste dijagnoze.
Dokumentacija se zatim šalje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a potom Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji mora donijeti mišljenje o radnoj sposobnosti u roku od 60 dana. U posljednjih deset godina najdulja zabilježena privremena nesposobnost trajala je 5.431 dan i odnosila se na psihijatrijsku dijagnozu.
Zakonske promjene koje su stupile na snagu 1. kolovoza 2025. povećale su najniži mjesečni iznos naknade HZZO-a sa 110 na 353 eura, a najviši iznos s 565 na 995 eura. Ipak, iznos naknade i dalje ovisi o prosjeku plaće u šest mjeseci prije početka bolovanja, pa oni koji su započeli bolovanje prije rasta plaća primaju nižu naknadu.
Kontrole bolovanja provodi HZZO, a u 2024. godini obavljeno je 23.571 kontrola. Zloupotrebe su rijetke – u čak 90 posto slučajeva nije otkrivena nijedna nepravilnost. Većina kontrola pokrenuta je na temelju prijava pacijenata, a prošle godine je zaprimljeno oko 2.600 žalbi, najčešće zbog nedostupnosti izabranog liječnika.
Stručnjaci ističu da rast dugotrajnih bolovanja nije nužno znak da više ljudi obolijeva, već često odražava nedostatke zdravstvenog sustava. Preduga čekanja na preglede, dijagnostiku i rehabilitaciju mogu produžiti bolovanje, pa liječnici predlažu da zaposlenici sa zdravstvenim problemima imaju prioritet u sustavu.
Porast dugotrajnih bolovanja u Hrvatskoj otvara važna pitanja o održivosti zdravstvenog sustava, učinkovitosti radne snage i potrebi za dodatnim mjerama koje će olakšati povratak radnika na posao.
