Upravni sud u Zagrebu donio je povijesnu, iako zasad nepravomoćnu, oglednu presudu kojom je stao na kraj praksi Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Prema odluci suda, država će morati isplatiti zaostatke inkluzivnog dodatka nasljednicima onih osoba koje su preminule čekajući rješenje o svom pravu.
Dugogodišnja neizvjesnost i pravna bitka za tisuće obitelji u Hrvatskoj dobila je svoj epilog na Upravnom sudu u Zagrebu. Sudac Tomislav Krušlin donio je presudu u tzv. oglednom predmetu, koja bi mogla postati putokaz za oko 15.000 sličnih slučajeva u kojima su teško bolesni građani preminuli prije nego što je sustav socijalne skrbi obradio njihove zahtjeve.
Sustav nije poštovao vlastite rokove
Srž problema leži u činjenici da je Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR) prema zakonu bio dužan donijeti rješenja o inkluzivnom dodatku u roku od 15 (iznimno 30) dana. Međutim, zbog preopterećenosti sustava i manjka vještaka, tisuće podnositelja – mahom onkoloških bolesnika u terminalnoj fazi – čekale su mjesecima, pa čak i duže od godinu dana.
Kada bi podnositelj preminuo prije donošenja rješenja, sustav bi po automatizmu obustavljao postupak, tvrdeći da pravo na inkluzivni dodatak nije nasljedivo. Upravni sud je takvu praksu ocijenio neprihvatljivom, naglasivši da država ne smije izvlačiti korist iz vlastitog nepoštivanja zakonskih rokova.
Što presuda znači za nasljednike?
Prema odluci suda, smrt podnositelja zahtjeva više ne smije biti razlog za obustavu postupka. Ključne točke presude su:
- Nastavak postupka: HZSR mora nastaviti postupak vještačenja i odlučivanja čak i nakon smrti podnositelja (postumno).
- Utvrđivanje prava: Ako se utvrdi da je osoba za života ispunjavala uvjete za inkluzivni dodatak, rješenje se mora donijeti.
- Isplata zaostataka: Nasljednicima se moraju isplatiti svi iznosi koji bi korisniku pripali od dana podnošenja zahtjeva pa do dana njegove smrti.
Šok za proračun i Ministarstvo
Ova presuda predstavlja ozbiljan udarac za ministra Marina Piletića. Dosadašnji stav Ministarstva bio je da se postupci prekidaju jer se radi o strogo osobnom pravu. Međutim, sud je jasan: iako je pravo na buduće isplate osobno, pravo na već dospjele, a neisplaćene iznose (zaostatke) koji su nastali dok je osoba bila živa, dio je ostavine.
Procjenjuje se da je oko 15.000 ljudi umrlo čekajući rješenje. Ako ova presuda postane pravomoćna, država bi se mogla suočiti s milijunskim isplatama prema nasljednicima koji su, u mnogim slučajevima, sami snosili troškove njege i liječenja svojih najbližih dok je država “šutjela”.
”Pravda za najranjivije”
”Ovo je velika pobjeda za dostojanstvo bolesnih i njihovih obitelji,” komentiraju pravni stručnjaci. Sud je u obrazloženju istaknuo kako se ne smije dopustiti da tromost administracije postane način na koji država “štedi” novac namijenjen najranjivijim skupinama društva.
Iako je Ministarstvo najavilo da će poštovati odluke suda kada one postanu pravomoćne, ova presuda već sada šalje snažnu poruku: sustav socijalne skrbi mora služiti građanima, piše jutarnji, a ne administrativnim preprekama uskraćivati zakonom zajamčena prava.
