U posljednje vrijeme na društvenim mrežama širi se karta Europe koja sugerira da su brojne države uvele zabranu komunističkih simbola poput crvene zvijezde ili srpa i čekića. No stvarnost je znatno kompleksnija i razlikuje se od zemlje do zemlje.
Zašto neke države ograničavaju takve simbole?
U dijelu istočne i srednje Europe zakonodavstvo se tiče totalitarnih ideologija, a ne isključivo komunističkih simbola. U praksi to znači da su zabrane najčešće povezane sa sprječavanjem propagande režima koji su odgovorni za povrede ljudskih prava u prošlosti. Takve mjere posebno su izražene u državama koje su bile dio sovjetskog bloka ili su dugo bile pod njegovim utjecajem.
Primjeri u Europi
Ukrajina je uvela 2015. stroge zakone o dekomunizaciji koji zabranjuju javno korištenje sovjetskih simbola i propagande, osim u obrazovne ili znanstvene svrhe.
Baltičke zemlje poput Litve i Latvije također su usvojile propise koji ograničavaju javno isticanje sovjetskih i srodnih simbola.
U Mađarskoj su postojale restrikcije na simbole totalitarnih režima (uključujući komunističke), iako ih je sudski nadzor učinio manje opsežnima.
U nekim državama se zabrane odnose na širu kategoriju totalitarnih znakova, a ne isključivo na komunističke.
U mnogim slučajevima ograničenja uključuju izuzeća za umjetnost, znanost i obrazovanje, i ne znače automatsku zabranu svakog prikaza tih simbola.
Je li Hrvatska usvojila slične mjere?
U Hrvatskoj trenutačno ne postoji zakon koji izričito zabranjuje komunističke simbole uopće. Znakovi poput sovjetskih motiva nisu posebno kriminalizirani u zajedničkom zakonodavstvu. Međutim, postoje opći propisi kojima se sankcionira poticanje mržnje, nasilja ili narušavanje javnog reda i mira, pa bi u takvim kontekstima pojedine geste ili simboli mogli biti kažnjivi.
Povremene javne rasprave o potrebi strožih pravila i zabrana događaju se u javnom prostoru, ali konkretni zakonski prijedlozi još nisu provođeni kroz parlamentarne procedure.
Regulacija komunističkih simbola u svijetu nije univerzalna i najčešće se povezuje s povijesnim iskustvima totalitarnih režima i ratnih trauma. Nekim državama takve mjere služe kao dio šire strategije suočavanja s prošlošću, dok druge zemlje poput Hrvatske ostaju pri općim zakonima koji se primjenjuju u specifičnim okolnostima, ali ne zabranjuju simbole u cijelosti.
