Mnogi građani nisu sigurni što se događa s imovinom osobe koja umre bez obitelji i bez nasljednika, no zakon je po tom pitanju vrlo jasan. U takvim slučajevima imovina ne ostaje “ničija”, već prelazi u vlasništvo lokalne samouprave, odnosno grada ili općine na čijem se području nalazi.
Nasljeđivanje u Hrvatskoj uređeno je Zakonom o nasljeđivanju, koji propisuje da imovina nakon smrti prelazi na nasljednike, bilo na temelju oporuke ili prema zakonskom redu. Međutim, ako preminula osoba nema zakonskih nasljednika, niti je ostavila oporuku, tada nastupa posebna situacija poznata kao ošasna ostavina. Riječ je o imovini bez nasljednika, koja može uključivati nekretnine poput stanova, kuća i zemljišta, ali i pokretnine te druga imovinska prava.
Prije nego što takva imovina prijeđe u ruke grada ili općine, provodi se ostavinski postupak u kojem sud pokušava utvrditi postoje li eventualni nasljednici. U tom procesu upućuje se javni poziv svima koji bi mogli imati pravo na nasljedstvo. Ako se u zakonskom roku od šest mjeseci nitko ne javi, smatra se da nasljednika nema te imovina prelazi na jedinicu lokalne samouprave.
Važno je naglasiti da grad ili općina ne mogu odbiti takvo nasljedstvo, ali istodobno ne preuzimaju ni neograničenu odgovornost za eventualne dugove preminule osobe. Oni odgovaraju za dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, što znači da neće morati podmirivati obveze koje prelaze tu vrijednost.
Do ovakvih situacija može doći i kada se potencijalni nasljednici odreknu nasljedstva, najčešće zbog dugova koji nadmašuju vrijednost imovine. U tom slučaju, nakon što svi nasljednici odustanu ili ih nema, imovina također prelazi na lokalnu samoupravu.
Zakonski okvir tako osigurava da imovina uvijek dobije vlasnika, čak i kada osoba iza sebe ne ostavi nikoga tko bi je naslijedio.
