Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, Argentina, bio je 266. papa Katoličke crkve, službujući od 13. ožujka 2013. do svoje smrti 21. travnja 2025. Bio je prvi papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke, prvi isusovac na tom položaju i prvi ne-Europljanin nakon više od tisuću godina. Sin talijanskih imigranata, odrastao je u obitelji s petero djece, a prije svećeničkog poziva diplomirao je kemijsku tehnologiju. U Družbu Isusovu stupio je 1958., a za svećenika je zaređen 1969. godine.
Kao nadbiskup Buenos Airesa (1998.–2013.) i kardinal (od 2001.), isticao se skromnošću – živio je u malom stanu, koristio javni prijevoz i bio poznat kao “kardinal siromašnih”. Njegovo papinstvo obilježila je jednostavnost, fokus na Božje milosrđe, briga za siromašne i međuvjerski dijalog. Kritizirao je neobuzdani kapitalizam, potrošnju i uništavanje okoliša, zagovarao borbu protiv klimatskih promjena i ukidanje smrtne kazne. Podržavao je prava migranata, osudio diskriminaciju LGBTQ zajednice (iako ne i iste obrede blagoslova), te se ispričao za ulogu Crkve u “kulturnom genocidu” nad domorodačkim narodima Kanade.
Tijekom pontifikata sazvao je važne sinode, uključujući Sinodu o sinodalnosti, koju su mnogi smatrali ključnim događajem Crkve od Drugog vatikanskog koncila. Napisao je četiri enciklike, pet apostolskih pobudnica i 26 dokumenata motuproprija, a bio je na 40 međunarodnih putovanja. Umro je u dobi od 88 godina, nakon problema s kroničnom bolešću pluća, ostavivši nasljeđe kao papa koji je težio približiti Crkvu običnim ljudima.
