Poremećaji prehrane više nisu problem koji se veže isključivo uz mlađe generacije. Sve češće pogađaju i starije osobe, iako se o tome u javnosti još uvijek nedovoljno govori.
U svakodnevnoj praksi primjećuju se dva suprotna obrasca ponašanja, dok jedni posežu za prekomjernim unosom hrane, drugi jedu premalo. U težim slučajevima to može dovesti do ozbiljne pothranjenosti pa čak i razvoja anoreksije.
Razlozi za smanjen unos hrane mogu biti različiti. Kod nekih se javlja strah od debljanja, osobito nakon bolesti ili operacija, dok se kod drugih pojavljuje gubitak interesa za obroke. Povlačenje iz društvenog života i osjećaj usamljenosti dodatno mogu utjecati na loše prehrambene navike.
S druge strane, emocionalni stres, promjene u životnim okolnostima ili osjećaj praznine kod dijela starijih osoba mogu potaknuti prejedanje. U takvim situacijama hrana često postaje način nošenja s negativnim emocijama.
Ovaj problem često prolazi ispod radara jer se poremećaji prehrane i dalje pogrešno povezuju ponajprije s mladima. Zbog toga se kod starijih osoba znakovi poput naglog mršavljenja ili nezdravog odnosa prema hrani nerijetko zanemaruju.
Poseban izazov predstavlja činjenica da starije osobe rjeđe traže pomoć, dok okolina njihove promjene ne prepoznaje uvijek kao ozbiljan problem. Upravo zato važno je na vrijeme reagirati i obratiti pažnju na promjene u prehrambenim navikama kako bi se spriječile teže posljedice.
