Dok Split već godinama u srpnju postaje središte jednog od najvećih glazbenih festivala u Europi, Ultra Europe, dojmovi građana koji žive u blizini Parka Mladeži rijetko dospijevaju u mainstream medije.
Gotovo nitko se javno ne pita kako je živjeti uz višednevni „divlji tulum“, kako ga neki opisuju, dok su istovremeno za koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu svojedobno objavljivane i najbanalnije pritužbe stanovnika Zagreba – pa i one na svjetlosne efekte.
Razlika u tretmanu je očita. Oko Ultre vlada medijska šutnja kad je riječ o negativnim stranama, dok su u slučaju Thompsona mediji danima širili moralnu paniku.
Komentari na Reddit objavi u kojoj korisnik pita kako je živjeti u blizini Ultre otkrivaju šaroliku sliku stvarnosti – od potpune ravnodušnosti do vrlo konkretnih prigovora.
“Ne smeta, ne smeta, ne smetaaaa. NE SMETAAAA, ne smetaaaa”, ironično odgovara jedan korisnik, vjerojatno aludirajući na to koliko su kritike Ultre u javnom prostoru potisnute ili marginalizirane.
Neki su konkretno napisali kako je situacija nepodnošljiva.
Organizatori Ultre pokušavaju „nadoknaditi“ nelagodu stanarima dijeljenjem ulaznica, no i to ima svoje zamke.
“Dobiju se ulaznice. To bi, kao, trebala bit naknada za ‘muke i probleme’ koje stvori festival (buka, smeće, blokiran promet, gužva itd). Ali, ustvari je jako bezobrazno jer, recimo, baba koja tamo živi karte ne može dat unucima, nego mora ona ić – na karti piše ime i traži se osobna na ulazu. Onda me, ustvari, zajebu jer em kartu ne mogu nekome dat, em moram uć do 22 h i još potrošim lovu unutra na piće i slično”.
U slučaju Ultre, istog tog spektakla buke, svjetla i gomile ljudi, vlada tišina. Event je „brendiran“ kao turistički adut, pa se lokalne frustracije – ako i postoje – ne čuju.
Ostaje pitanje: tko smije, a tko ne smije „praviti buku“ u Hrvatskoj. Ako buka dolazi u paketu s turističkim milijunima, očito se tolerira više nego kad dolazi s glazbenog događaja koji medijski nije poželjan. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
