Svemirska letjelica koja je već više od pola stoljeća bila zaglavljena u orbiti, na kraju je pala na Zemlju. Riječ je o sovjetskom satelitu iz doba prošlog stoljeća, poznatom kao Kosmos 482, koji je lansiran 1972. godine kao dio misije prema Veneri, no nikada nije uspio napustiti Zemljinu orbitu zbog kvara na raketi. Njegovo nekoordinirano spuštanje potvrđeno je od strane Ruske svemirske agencije i Europskog svemirskog nadzora, koji su pratili pad iz različitih mjesta.
Rusija je izjavila da je letjelica pala nad Indijskim oceanom, no neki stručnjaci nisu sigurni u točnu lokaciju pada. Europska svemirska agencija, koja prati svemirski otpad, također je zabilježila nestanak letjelice nakon što se nije pojavila nad njemačkim radarskim sustavima. Nije poznato koliko je od dijelova letjelice preživjelo vatreno spuštanje, s obzirom na to da je izgrađena da izdrži ekstremne uvjete na Veneri, najtoplijem planetu Sunčevog sustava. Stručnjaci smatraju da su šanse da će netko biti pogođen ostacima vrlo male.
Letjelica je bila dio serije misija usmjerenih prema Veneri, a lansirana je iz Sovjetskog Saveza kao dio programa za istraživanje planeta. Međutim, zbog tehničkih problema, ostala je u orbiti oko Zemlje i nikada nije stigla do svog primarnog cilja. Kratko nakon lansiranja, većina dijelova, uključujući i metalni lender težak više od 495 kilograma i promjera od jednog metra, vratio se na Zemlju. Ovi ostaci, prema međunarodnim ugovorima, pripadaju Rusiji.
Znanstvenici, vojni analitičari i promatrači tijekom vremena nisu mogli točno predvidjeti kada ili gdje će letjelica pasti, a solarna aktivnost i stanje same letjelice dodatno su otežavali praćenje. Nakon dugo vremena neizvjesnosti, neki su se osjećali razočarano zbog nedostatka informacija o točnoj lokaciji pada. Nizozemski znanstvenik Marco Langbroek, komentirajući situaciju, rekao je da je, ako je pala nad Indijskim oceanom, to vjerojatno jedino primijetila priroda.
Do trenutka kada je pad potvrđen, američko svemirsko zapovjedništvo još je prikupljalo podatke i analiziralo situaciju. Uprkos tome što rutinski nadziru slične ulaske, ovaj slučaj posebno je privukao pažnju jer je vjerojatno da će dijelovi letjelice preživjeti pad, s obzirom na to da je pala bez kontrole i ciljano na golema vodena prostranstva poput Pacifika. Ovakvi događaji ističu izazove u praćenju i upravljanju starim svemirskim otpadom nakon više desetljeća provedenih u orbiti.
