Dok su političari i stručnjaci od 11. do 22. studenog raspravljali na COP29, UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama, u Bakuu (Azerbajdžan), svijet se nastavio suočavati s klimatskom krizom koja se ubrzava više od jednog stoljeća.
Najnoviji podaci pokazuju da su 2023. i 2024. bile najtoplije zabilježene godine, s temperaturama koje se sada približavaju 1,5 °C iznad predindustrijskih razina. Ta promjena ima duboke implikacije i za planet i za čovječanstvo.
Porijeklo modernog shvaćanja klimatskih promjena može se pratiti unatrag do 1933., kada je američki meteorolog Joseph Kincer prvi put postavio pitanje: “Mijenja li se klima?” Njegova analiza podataka o temperaturi ukazala je na trend zagrijavanja, iako nije precizirao uzrok.
Britanski inženjer Guy Callendar ustvrdio je 1938 da je porast temperature od 0,3 °C tijekom prethodnih pet desetljeća uvelike posljedica povećanih emisija ugljičnog dioksida uslijed izgaranja ugljena, što je teorija koja se temeljila na ranijim radovima o učinku staklenika.
Danas je znanost o klimatskim promjenama mnogo preciznija, zahvaljujući podacima s tisuća meteoroloških stanica, satelita i sustava za praćenje oceana. Ta golema količina informacija, u kombinaciji s naprednim klimatskim modelima, daje dosljednu sliku planeta koji postaje sve topliji.
Dok je Zemlji trebalo jedno stoljeće da se zagrije za 0,3 °C, svijet se sada zagrijao za 1 °C u svega 60 posljednjih godina. Taj brzi porast naglašava kako je ljudska aktivnost – naročito izgaranje fosilnih goriva i posljedično ispuštanje stakleničkih plinova – značajno ubrzala stopu globalnog zatopljenja.
Međutim, geografski gledano, zagrijavanje nije ravnomjerno. Kopnena područja su se zagrijala brže od oceana, a Arktik je doživio najbrže zagrijavanje, do četiri puta više od globalnog prosjeka.
Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
