Prema najnovijim statističkim podacima, oko 31,7 % stanovnika Hrvatske živi u tijesnim stambenim prostorima koji ne zadovoljavaju minimalne uvjete prostornog standarda, što je znatno iznad prosjeka Europske unije.
Pod tijesnim stanom podrazumijeva se život u prostoru s premalim brojem soba za sve članove kućanstva, primjerice situacije u kojima odrasli ili parovi nemaju zasebnu spavaću sobu ili djeca različitog spola nemaju dovoljnu prostornu odvojenost.
Iako Hrvatska spada među zemlje s jednim od najviših udjela stanovanja u vlastitoj nekretnini u EU, s udjelom vlasništva koji prelazi 85 %, istovremeno je i pri vrhu među državama s velikim brojem ljudi koji žive u prenapučenim stanovima.
U usporedbi s drugim članicama Unije, stanje je posebno izraženo jer je udio građana koji žive u prenapučenim stambenim jedinicama gotovo dvostruko veći nego europski prosjek od 16,9 %.
Samo su neke države, poput Rumunjske, Latvije, Bugarske i Poljske, imale veći udio stanovništva u takvim uvjetima.
Ovi podaci otvaraju pitanje potreba i učinkovitosti postojećih politika stanovanja, dok se istovremeno u javnom prostoru sve više govori o potrebi za poticajima u izgradnji pristupačnog stanovanja i rješavanju problema prenapučenosti.
