Tijekom cijelog 19. stoljeća, radnici su bili podvrgnuti brutalnom iskorištavanju. Radne sate su često trajale od 12 do 18 sati dnevno, a radnici, uključujući djecu, radili su u vrlo teškim uvjetima, što je izazvalo brojne štrajkove kao oblik borbe za dostojanstvene uvjete života i rada. Najveći val prosvjeda dogodio se u Sjedinjenim Državama, posebno u vrijeme kada je radnička klasa zahtijevala promjene.
Jedan od najpoznatijih događaja zbio se 1. svibnja 1886. godine u Chicagu, kada je oko 40.000 radnika izašlo na ulice, ističući slogan o “3 osmice”: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati osobnog razvoja. Policija je reagirala vatrenim oružjem, ubivši šest prosvjednika i ranivši približno 50 drugih. Mnogi su privedeni, a vođe štrajka završili su pred sudom. Pet ih je osuđeno na smrt, dok su trojica dobila višegodišnje zatvorske kazne, što je izazvalo globalnu pažnju i postavilo temelje za buduće radničke pokrete.
