Neke se profesije ne mjere titulama, nego povjerenjem. A u rodilištu, povjerenje je sve. Ondje gdje počinju novi životi, a emocije su jače od riječi, važno je imati nekoga tko zna smiriti, objasniti i biti prisutan. Za mnoge žene u Međimurju, ta je osoba bila Karmen Cecarko, glavna primalja Odjela rodilišta s rađaonom i patologijom trudnoće u Županijskoj bolnici Čakovec.
Primaljski posao traži puno više od tehničkog znanja. Traži osjetljivost, strpljenje i sposobnost da se u pravom trenutku kaže upravo ona rečenica koja vraća mir. Karmen Cecarko taj je posao gradila godinama, kroz praksu, stalno učenje i neposredan rad sa ženama u najintimnijim trenucima njihova života.
Rodilište nije samo mjesto radosti. To je i prostor pitanja, strahova i neizvjesnosti. Upravo zato dobra primalja mora znati slušati. Mora razumjeti da svaka žena dolazi sa svojom pričom, svojim iskustvima i očekivanjima. U tom smislu, pristup Karmen Cecarko uvijek je bio cjelovit. Ne gleda se samo porod, nego osoba.
Osim svakodnevnog rada u rodilištu, poznata je i po tome što otvoreno i smireno govori o temama o kojima se često šuti. O zdravlju žena, o intimnim pitanjima, o promjenama koje donose trudnoća i roditeljstvo. Bez senzacionalizma i bez osuđivanja, s jasnom porukom da su znanje i razgovor prvi korak prema zdravlju.
Njezin profesionalni put obilježen je stalnim usavršavanjem. No ono što se posebno pamti nije diploma na zidu, nego način na koji se znanje prenosi u praksu, kroz sigurnu ruku, jasan savjet i osjećaj da niste sami. U svijetu medicine, to je vrijednost koja se ne može naučiti iz knjiga.
Kao glavna primalja vodi tim i svakodnevno balansira između organizacije posla i rada s rodiljama. To je uloga koja traži odgovornost, ali i osobni primjer. A primjer se, kako kažu kolege, vidi u načinu na koji se pristupa poslu, mirno, posvećeno i s poštovanjem.
Za mnoge obitelji u Međimurju, sjećanje na prve trenutke s njihovim djetetom zauvijek je povezano s ljudima iz rodilišta, primaljama koje su bile tu kada je bilo najvažnije. I zato se imena poput Karmen Cecarko pamte dugo nakon što se izađe iz bolničkih hodnika.
U vremenu kada se o zdravstvu često govori kroz probleme, ovakve priče podsjećaju na ono bitno: da sustav čine ljudi, ljudi koji znaju svoj posao, ali još važnije, znaju biti uz druge.
A to je, na kraju, ono što se pamti.
