U regiji, mnogi kupci često ostavljaju sitni kusur blagajnicama, bilo iz navike, praktičnosti ili jednostavne nezainteresiranosti za kovanice. No, nedavno iskustvo jednog kupca, koje je podijelio na društvenim mrežama, pokrenulo je raspravu o ovoj praksi i njenim posljedicama.
Na društvenoj mreži X (bivši Twitter), korisnik je izrazio svoje nezadovoljstvo nakon što mu prodavačica nije mogla vratiti 20 dinara (17 centi eura). Neobično je bilo što se, kako je naveo, prodavačica kasnije žalila njegovoj majci zbog tog iznosa. Ova objava izazvala je val reakcija i komentara korisnika koji su podijelili svoja iskustva.
“U trgovini u kojoj kupujem gotovo svaki dan i gdje redovito ostavljam sitni kusur, tri tjedna kasnije, prodavačica se požalila mojoj mami da nikad nisam donio tih 20 dinara. Hahaha! Hrani pseto da te ujede,” napisao je, što je potaknulo brojne komentare.
Neki su korisnici ukazali na to da se sitni iznosi, kada se zbroje, mogu pretvoriti u značajnu svotu. “Da sam svaki put uzimao kusur, sada bih imao cijelu plaću u IT sektoru,” primijetio je jedan komentator, naglašavajući koliko novca može izgubiti kroz naizgled male iznose.
Drugi su se prisjetili situacija kada su ostali dužni nekoliko dinara trgovini, ali su ih kasnije podsjetili na to na blagajni. “Svaki dan sam ostavljala kusur kada su govorili da nemaju sitnog. Jednom sam ostala dužna tri dinara, a već sutradan su me prozvali zbog toga,” prisjetila se jedna korisnica.
Nakon žustre rasprave na društvenim mrežama, mnogi su odlučili da će ubuduće uvijek uzimati svoj kusur. “Uvijek uzmem kusur do posljednjeg dinara i nije me sramota čekati jedan dinar jer je to moj novac,” napisao je jedan komentator.
Ova situacija otvorila je pitanje treba li kupci uvijek uzeti svoj kusur ili prepustiti odluku vlastitoj procjeni. Dok neki smatraju da su ti iznosi zanemarivi, drugi naglašavaju da svaki potrošač treba uzeti ono što mu pripada. Rasprava se nastavlja, a jedno je sigurno – sitni novac više nije toliko beznačajan kao što se možda činilo.
