Nova revolucionarna studija ukazuje na to da bi putovanje kroz vrijeme, koje se dugo smatralo znanstvenofantastičnom temom, moglo biti fizički izvedivo, a da pritom ne dolazi do logičkih paradoksa.
Istraživanje, koje su proveli fizičari Germain Tobar i Fabio Costa sa Sveučilišta u Queenslandu (Australija), fokusira se na zatvorene vremenske krivulje (CTC), koncept koji je prvi uveo Albert Einstein.
Autori su predstavili matematički okvir koji pomiruje slobodnu volju s determinizmom unutar ograničenja putovanja kroz vrijeme. Baveći se temeljnim paradoksom u CTC modelima, njihov rad otvara vrata za novo razumijevanje temporalne mehanike.
Analogija s pandemijom
Ključni nalaz studije temelji se na uzročnom poretku. Istraživači predlažu da ako barem dva elementa unutar CTC-a ostanu u uzročnom redoslijedu, drugi aspekti vremenske linije mogu se slobodno pomicati.
To osigurava da sve radnje koje poduzme putnik kroz vrijeme ne rezultiraju paradoksima. “Naši rezultati pokazuju da CTC-ovi nisu kompatibilni samo s determinizmom i lokalnim ‘slobodnim izborom’ operacija, već i s bogatim i raznolikim rasponom scenarija i dinamičkih procesa”, pišu autori.
Za ilustraciju, Costa nudi analogiju koja uključuje pandemiju covida-19: “Recimo da ste putovali na vrijeme kako biste spriječili izlaganje nultog pacijenta virusu. Ako biste uspjeli, to bi eliminiralo vašu motivaciju da se vratite u prošlost – i tako stvarate paradoks”.
Međutim, njihova otkrića sugeriraju da bi se događaji prilagođavali putnikovim radnjama kako bi se održala dosljednost. Na primjer, virus bi mogao zaraziti nekog drugog ili bi sâm vremenski putnik mogao nenamjerno postati nulti pacijent.
Upravo ta dinamika sprječava nastajanje paradoksa. Costa je to ovako objasnio: “Koliko god pokušavali stvoriti paradoks, događaji će se uvijek sami prilagoditi kako bi se izbjegla bilo kakva nedosljednost”.
Dok popularna kultura često opisuje putovanje kroz vrijeme s “leptirovim učinkom”, gdje male promjene dovode do golemih, neželjenih posljedica, otkrića Tobara i Coste nalikuju priči upozorenja u priči “Majmunova šapa”: mijenjanje događaja dolazi s nenamjernim, često ironičnim rezultatima.
Za matematičare je ta ideja posebno uzbudljiva. Usklađuje se s kvantnim studijama, poput onih iz Los Alamosa, koje pokazuju kako se matematika nasumičnog hoda ponaša u jednoj i dvije dimenzije. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
