Traumatski događaji, poput nedavnog zločina, imaju dubok utjecaj na djecu i odrasle povezane sa školom, uključujući učenike, njihove roditelje i osoblje. Djeca mogu osjećati strah od povratka u školu, zabrinutost o vlastitoj sigurnosti ili se preokupirati mislima o događaju. Odrasli također mogu iskusiti anksioznost i strah od mogućih opasnosti, što može dovesti do izbjegavanja škole ili pojačanog opreza.
Zagrebačko psihološko društvo nudi nekoliko ključnih smjernica za podršku sebi i djeci u ovakvim situacijama:
- Važno je imati na umu da su ovakvi zločini rijetki i da vjerojatnost njihovog ponavljanja u školi nije veća nego na drugim mjestima.
- Treba podsjetiti i djecu i odrasle na mjere sigurnosti koje su već uspostavljene u školama.
- Traumatski događaji mogu smanjiti naše sposobnosti suočavanja, stoga je bitno osigurati međusobnu nježnost i smanjiti zahtjeve na početku polugodišta.
- Fokusirati se na aktivnosti koje potiču zajedništvo i brigu jednih o drugima.
Ako dijete pokazuje otpor prema odlasku u školu, važno je prvo razumjeti njegove osjećaje i normalizirati strah. Nakon toga, trebalo bi postaviti jasne granice, naglašavajući da je odlazak u školu obaveza. Ohrabrite dijete da se suoči sa svojim strahovima, objašnjavajući da izbjegavanje samo pogoršava situaciju.
Osim toga, potaknite dijete da razmisli o strategijama samoumirivanja i osobama u školi s kojima može razgovarati kad mu je teško.
U slučaju da strah i zabrinutost postanu intenzivni, preporučuje se potražiti stručnu pomoć. Školsko osoblje može pružiti informacije roditeljima o dostupnim resursima za podršku.
Unutar školskih kolektiva važno je poticati suradnju i istaknuti pozitivne aspekte zajedničkog prevladavanja teških trenutaka, prilagođavajući očekivanja i usporavajući ritam rada prema potrebama svih.
