Kad vaš pas stigne do starosti, najčešće ga želimo blokirati u svojoj glavi, pokušavajući ne misliti na to. No, istina je da se s vremenom njegove osobine mijenjaju – siva mu postaje dlaka, oči polako zamagljuju, a mišići slabe. Sve to vrlo je slično onome što osjećaju i ljudi. I to često boli.
Nekada ste imali kućnog ljubimca koji je s lakoćom skakao na sofu, igrao se do iznemoglosti, grickao papuče, trčao za lopticama i rano se budeo, željan igre. A danas, vaš pas teško samostalno skoči na omiljenu fotelju ili krevet gdje je nekada mirno gledao TV, držeći se uz vas. Pomažete mu da se popne, podižući ga u naručje, jer zna da bez vaše pomoći to ne može. Ulica mu je sporija, teško diše, ali i dalje nastoji biti ono što je uvijek bio – živahan i odan.
On i dalje hvata štap, laje na prolaznike, potjera radoznalu mačku u žbunje. A vi sebi govorite: “Još je dobar, još je mlad, samo malo stariji…” I to vam olakšava prihvatiti istinu. Svaki dan primjećujete nove promjene – u hodu, reakcijama, u načinu na koji se nosi s okolinom. Pitate se, shvaća li da je star? Ne, naravno da ne. Govorite si da će s vama ostati dugo, ali duboko u sebi znate da je vrijeme prolazno.
Počinjete osjećati krivnju – za kazne koje ste mu zadali, za duge sate provedenih sam, za nedovoljnu igru ili ljubav. Pokušavate mu nadoknaditi te pogreške, ali ta nada ne donosi utjehu.
Kad vaš pas stari, važno je s njim provoditi što više vremena. Pričajte mu glasno, otvoreno, jer on vas sluša boljeg nego što mislite. Možda nikada nije ni čuo vaše misli kao sad. Ležite pored njega, privijte se, jer on je vas grijjao – sad je red na vas. Kupite mu nešto ukusno, dajte mu lopticu, uzmite njegovo lice u ruke i recite mu koliko ga volite.
Kad vaš pas dosegne starost, postanite za njega još više od prijatelja – on vam je pružio bezuvjetnu ljubav, činivši vas sretnima u trenucima tuge. On je za vas bio i ostao vaš cijeli svijet. Zato, budite s njim – ne kao gazda ili mentor, već kao njegov najveći i najvjerniji prijatelj. Postanite pas. Njegov glavni i jedini, od početka do kraja.
