Dok se druge stranke uoči lokalnih izbora razbacuju terminima poput “smart city” rješenja, umjetne inteligencije i privlačenja stranih investicija, osječki SDP odlučio se za provjereni recept – onaj iz smočnice. Predsjednik stranke, Siniša Hajdaš Dončić, u sklopu turneje konsolidacije stranke, u Osijeku je predstavio Gorana Kušeca kao novog aduta za vođenje gradske organizacije.
Ipak, umjesto teških političkih fraza, javnost je dobila viziju koja se može narezati na dasku i pojesti.
Vizija na tanjuru: Kruh, kobasica i poneki glas
Goran Kušec je, naime, kao ključnu točku svog predstavljanja istaknuo ambiciju da Osijek postane “grad prijestolnica kruha i kobasica”. Iako je vjerojatno ciljao na promociju lokalnih OPG-ova, tradicije i poljoprivredne snage Slavonije, izjava je u sekundi postala viralni hit i predmet brojnih šala.
“U politici smo navikli na obećanja o ‘medu i mlijeku’, ali SDP nam sada nudi konkretniju, slavonsku varijantu. Pitanje je samo – tko donosi senf?” – samo je jedan od komentara koji kruže društvenim mrežama.
Strategija ili politički gaf?
Hajdaš Dončić, koji i sam često njeguje imidž “čovjeka iz naroda” s ponekad nekonvencionalnim izričajem, očito smatra da je povratak lokalnoj simbolici pravi put za povratak otpisanog SDP-a u Slavoniji. Ipak, politički analitičari se pitaju:
- Je li ovo pokušaj populizma? Ciljanje na osnovne simbole blagostanja (kruh) i tradicije (kobasica) možda godi uhu, ali teško rješava problem iseljavanja.
- Gdje je program? Birali se gradonačelnik ili šef kuhinje? Dok se Kušec bavi gastronomskim brendiranjem, Osijek se suočava s potrebom za stvarnim razvojnim porukama koje nadilaze sajam kulena.
Između satire i stvarnosti
Iako “lokalna simbolika” može biti simpatična, tanka je linija između približavanja narodu i pretvaranja političkog programa u komediju. Građani Osijeka, koji su kroz godine vidjeli uspone i padove raznih političkih opcija, sada imaju o čemu razmišljati – barem dok doručkuju.
Hoće li Osječani “zagristi” ovaj mamac i povjerovati da je put do boljeg života popločan kriškama domaćeg kruha i domaćom kobasicom, ili će SDP-ov prijedlog završiti kao još jedna neprobavljiva politička anegdota, pokazat će vrijeme.
Do tada, ostaje nam samo nadati se da se u toj viziji nije zaboravilo na ono najvažnije – kako taj kruh i kobasicu zapravo zaraditi.
