Unatoč kontinuiranom rastu plaća u građevinskom sektoru, Hrvatska se i dalje suočava s ozbiljnim nedostatkom domaćih građevinskih radnika. Tržište rada jasno pokazuje da su zidari, tesari, armirači i drugi majstori među traženijim i bolje plaćenim zanimanjima, no interes mladih za takva zanimanja ne prati te trendove.
Sve više djece i mladih ima drugačija očekivanja od obrazovanja i budućeg zaposlenja. Fizički zahtjevan rad, rad na gradilištima i promjenjivi radni uvjeti ne uklapaju se u sliku „idealnog posla“ kakvu današnje generacije razvijaju kroz školovanje i društvene mreže. Umjesto strukovnih zanimanja, češće biraju gimnazije, fakultete i poslove koji nude uredski rad, stabilno radno vrijeme ili mogućnost rada na daljinu.
Poslodavci upozoravaju da rast plaća, iako značajan, nije dovoljan da bi se promijenila percepcija građevinskih zanimanja. Zbog nedostatka domaće radne snage, sektor se sve više oslanja na strane radnike, što kratkoročno rješava problem, ali dugoročno otvara pitanja održivosti i kvalitete radne snage.
Dodatni izazov predstavlja i stav dijela roditelja, koji djecu često usmjeravaju prema općem ili visokom obrazovanju, smatrajući da su takvi putovi sigurniji i društveno prihvaćeniji. Posljedica toga je smanjen broj upisa u građevinske strukovne škole, unatoč realnim potrebama tržišta.
Iako građevina nudi mogućnost dobre zarade već u ranim godinama rada, jasno je da novac više nije jedini kriterij pri izboru zanimanja. Mladi sve više traže ravnotežu između privatnog i poslovnog života, sigurnost, fleksibilnost i osjećaj osobnog zadovoljstva.
Bez promjena u načinu predstavljanja strukovnih zanimanja, modernizacije obrazovanja i poboljšanja uvjeta rada, građevinski sektor bi se u budućnosti mogao suočiti s još izraženijim nedostatkom radne snage, unatoč rastu plaća i velikoj potražnji za radnicima.
