Hrvatska je u lipnju 2025. godine dostigla povijesno najnižu stopu nezaposlenosti, s manje od 70.000 registriranih nezaposlenih prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Ova brojka, najniža od osamostaljenja zemlje, izaziva optimizam, ali i pitanja o stvarnom stanju na tržištu rada. Dok premijer Andrej Plenković ističe snažan gospodarski rast i učinkovitost aktivnih mjera zapošljavanja, analitičari upozoravaju da iza impresivnih statistika stoje složeni demografski i društveni faktori koji zahtijevaju dublju analizu.
Broj osiguranika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) porastao je za više od 42.000 u posljednjoj godini, dok se broj nezaposlenih smanjio za preko 15.000. Stopa nezaposlenosti pada na rekordnih 4,1%, što Hrvatsku stavlja u red zemalja s najnižom nezaposlenošću u Europi. Međutim, ovaj pad nije samo posljedica gospodarskog procvata. Ključni čimbenik je masovno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, posebno mladih, koji su nakon ulaska u EU 2013. potražili bolje prilike u zapadnoeuropskim zemljama. Procjene govore da je od 2013. Hrvatsku napustilo preko 300.000 ljudi, što značajno smanjuje bazu potencijalnih radnika.
Paralelno s tim, sve veći dio tržišta rada popunjavaju strani radnici. U prvim mjesecima 2025. izdano je preko 53.000 radnih dozvola, uglavnom za građane iz Nepala, Indije i drugih zemalja izvan EU-a, koji dominiraju u sektorima poput građevinarstva, turizma i zdravstva. Ova zavisnost od stranih radnika rješava trenutne potrebe poslodavaca, ali otvara pitanja o dugoročnoj održivosti. Stručnjaci upozoravaju da niska nezaposlenost može biti iluzija ako se uzme u obzir starenje stanovništva i smanjenje broja mladih koji ulaze na tržište rada. Procjene sugeriraju da bi do 2030. svaki četvrti zaposleni u Hrvatskoj mogao biti stranac, što mijenja demografsku sliku zemlje.
Pored toga, dio “nezaposlenih” u statistikama zapravo uključuje osobe koje nisu aktivno traže posao ili ne zadovoljavaju međunarodne kriterije nezaposlenosti. Anketa o radnoj snazi pokazuje da je značajan postotak ljudi, oko 30-35%, prijavljen na HZZ-u, ali nije raspoloživ za rad ili nije zainteresiran za zapošljavanje. Ovo ukazuje na potrebu za preciznijim definiranjem pojma nezaposlenosti i boljom politikom aktivacije.
Gospodarski rast, koji traje 17 kvartala zaredom, i dalje privlači radnu snagu, ali produktivnost ostaje slabost. Analitičari ističu da se mnoga radna mjesta temelje na niske dodane vrijednosti, dok su visokokvalificirani poslovi često popunjeni strancima ili iseljenicima koji se vraćaju uz potpore poput “Biram Hrvatsku”. Iako se mjere poput vaučera za obrazovanje i samozapošljavanje pokazuju kao korisne, fokus bi trebao biti na zadržavanju domaće radne snage i podizanju vještina.
Zaključno, dok je niska nezaposlenost znak gospodarskog zdravlja, ona skriva ozbiljne izazove. Tržište rada u Hrvatskoj sve više oslanja na strane radnike i povratnike, dok demografski trendovi upozoravaju na buduće manjke. Ključ rješenja leži u ravnoteži između privlačenja radne snage, poboljšanja produktivnosti i zadržavanja mladih u zemlji. Bez strateških mjera, ovaj prividni uspjeh može se pokazati kao prolazan.
