Sve veći broj građana suočava se s ovrhama na primanja, a mirovine nisu iznimka, osobito kada je riječ o neplaćenoj alimentaciji. Iako zakon omogućuje prisilnu naplatu, postoji jasno određena granica ispod koje se ne smije ići.
Kod dugovanja za uzdržavanje djece pravila su stroža nego kod ostalih obveza. Država u tim slučajevima daje prednost zaštiti djeteta, pa se može ovršiti veći dio mirovine nego inače. Ipak, dio novca mora ostati umirovljeniku za osnovne životne potrebe.
Ako je mirovina niža od prosječne plaće, ovrhom zbog alimentacije može se zahvatiti čak tri četvrtine iznosa, dok jedna četvrtina ostaje zaštićena. Kod drugih vrsta uzdržavanja, primjerice za članove obitelji, zaštićeni dio je veći i iznosi polovicu mirovine.
Situacija je nešto drugačija za one s višim primanjima. Kada mirovina doseže ili prelazi prosječnu plaću, zakon određuje fiksni iznos koji se ne smije dirati. U tom slučaju, za alimentaciju je zaštićena četvrtina prosječne plaće, dok je za ostale oblike uzdržavanja zaštićena polovica tog iznosa.
Važno je naglasiti da se zaštićeni dio isplaćuje na poseban račun kojem ovrha ne može pristupiti. Time se nastoji osigurati minimum financijske sigurnosti, čak i u situacijama prisilne naplate.
U praksi to znači da, iako dugovanja mogu značajno “pojesti” mirovinu, zakon ipak ostavlja određeni prostor za dostojanstven život, no taj prostor je osjetno manji kada su u pitanju obveze prema djeci.
