Posljednjih nekoliko godina, pogotovo nakon izbijanja rata u Ukrajini, svijet strahuje od mogućeg nuklearnog rata između Rusije i Zapada ili npr. Indije i Pakistana. Dok političari razmatraju različite scenarije i strategije, znanstvenici upozoravaju na cijeli niz opasnih posljedica za čovječanstvo. Jedna od njih je – nuklearna zima i nestašica hrane.
Nedavna studija ipak ukazuje na moguću “sreću u nesreći”. Uzgoj ogromnih usjeva algi na užadima u Meksičkom zaljevu i duž američke istočne obale može pomoći u očuvanju života jer bi mogle zamijeniti čak 15% trenutne globalne potrošnje hrane ljudi, osiguravajući istovremeno 50% proizvodnje biogoriva i 10% hrane za životinje.
Oceanografkinja i suautorica studije Cheryl Harrison sa Sveučilišta u Louisiani (SAD) ističe potrebu za istraživanjem alternativnih izvora hrane, s obzirom na opasnost od gladi nakon nuklearnih sukoba.
Scenarij nuklearne zime
Za nuklearnog rata spaljivanje i zračenje imali bi stravične učinke, no dugoročno najopasniji aspekt bio bi utjecaj na poljoprivredu. U scenariju nuklearne zime, alge bi mogle postati ključni izvor hrane jer se pokazalo da trpe i uspijevaju na niskim temperaturama.
Istraživanje je pokazalo da bi farme algi napredovale i širile se kako bi se površinske temperature spuštale. Naime, hladniji zrak prisilio bi površinsku vodu da tone, čime bi se povećala cirkulacija hranjive vode iz dubine prema površini.
Iako jod u algama može biti toksičan za ljude u velikim količinama, istraživači tvrde da bi uzgoj algi bio koristan putem neizravne uporabe. Kelpi bi se koristili za hranjenje životinja i proizvodnju biogoriva, oslobađajući tako preostalo obradivo zemljište za druge usjeve.
Kelpi (Laminariales) jesu red velikih smeđih algi, koje žive u podvodnim “šumama” u plitkim dijelovima oceana.
Alge ne bi bile korisne samo u nuklearnim uvjetima. Mogle bi služiti i kao ključan izvor hrane nakon drugih poremećaja u globalnim prehrambenim sustavima, kao što su masivni udari asteroida ili vulkanske erupcije.
Potreba za planom opskrbe hranom postoji i u scenarijima smanjenja Sunčeva svjetla, što se dogodilo nakon erupcije indonezijskog vulkana Tambore 1815. koja je bila jedna od najvećih vulkanskih erupcija u povijesti i koja je pridonijela klimatskim anomalijama 1816. zbog čega je ta godina nazvana godina bez ljeta. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
