Blagoslovljeni bogatim vremenskim prilikama i ovogodišnje Cvjetnice vjernici su prošli ulicama i puteljcima župe u molitvi križnoga puta, prikazavši svoj zajednički hod Bogu na slavu, za osobne i međusobne potrebe.
Hodali s Majkom Marijom moleći križni put Tomislava Ivančića, koji piše iz perspektive one koja je pratila Sina, svjedočila njegov život od začeća do smrti i uskrsnuća.
Tako u drugoj postaji piše: “Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bivala ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena, da ih usmrti u svojoj smrti. To treptavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim.
Zlo je izvor patnje. Prihvaćena patnja pobjeđuje zlo. Veličina i smisao života rađaju se kroz hrabro suočavanje sa zlom u patnji. Kad gubiš najdraža bića, gledaj naprijed, u susret koji će se dogoditi u vječnosti, a ne u prazninu koja iza njih zjapi, prijeteći da te pokopa u samosažaljenju. Prošla sam tim putem da te uzmem za ruku i ohrabrim. Uz tebe sam vjerno, ne boj se.”
Hvala mnogima koji su na razne načine pomogli u organizaciji.
Neka urodi plodom ova hvalevrijedna pobožnost i naš zajednički hod, poručuju iz Župe Belica.
