U Gimnaziji Josipa Slavenskog Čakovec završilo je jedno iznimno važno poglavlje, profesorica biologije Žaklin Lukša odlazi u mirovinu, zatvarajući nastavničku priču koja je obilježila generacije učenika i ostavila dubok trag u školskoj zajednici.
Svoj oproštaj od aktivnog rada zaokružila je na način koji najbolje opisuje njezinu karijeru tiho, predano i uspješno. U svojoj posljednjoj natjecateljskoj sezoni njezini su učenici ostvarili izniman uspjeh i okitili se s čak dva državna prvaka, što je snažna kruna njezina dugogodišnjeg mentorstva.
Profesorica Lukša bila je mnogo više od nastavnice biologije. Za mnoge je učenike bila mentor, poticaj i inspiracija koja je znala probuditi znatiželju i ljubav prema znanosti. Njezina predanost radu, strpljenje i toplina pretvarali su učionicu u mjesto istraživanja, otkrića i osobnog rasta.
Odlaskom u mirovinu, Gimnazija ostaje bez jedne od svojih najprepoznatljivijih i najomiljenijih profesorica, no njezina ostavština nastavlja živjeti kroz uspjehe učenika koje je vodila i vrijednosti koje im je prenijela.





