Bivši vratar zagrebačkog Dinama, Georg Koch, preminuo je u 54. godini nakon duge i teške borbe s neizlječivom bolešću. Nijemac koji je u samo jednoj sezoni postao ikona navijača Modrih, izgubio je svoju posljednju bitku, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u povijesti maksimirskog kluba.
Svijet nogometa tuguje za Georgom Kochom, karizmatičnim vratarom koji je preminuo 4. ožujka 2026. godine. Kochu je u proljeće 2023. godine dijagnosticiran rak gušterače u terminalnoj fazi. Iako su mu liječnici tada prognozirali tek nekoliko mjeseci života, popularni “Schorsch” pokazao je borbeni duh po kojem je bio poznat i na terenu, izdržavši gotovo dvije godine od teške dijagnoze.
Hrabra borba i posljednji pozdrav
U svibnju 2024. godine, Koch je u potresnom intervjuu za njemački Bild otvoreno progovorio o svojoj bolesti, svjestan da mu je preostalo malo vremena. „Bolest je neizlječiva, umrijet ću. Ali Bog još nije odlučio kada će me uzeti“, izjavio je tada, dodavši kako mu je jedna od posljednjih želja bila još jednom posjetiti stadione klubova u kojima je branio, uključujući i Maksimir.
Miljenik zagrebačke publike
Iako je u Dinamu proveo samo jednu sezonu (2007./2008.), Koch je postao apsolutni ljubimac Bad Blue Boysa. U Zagreb je stigao iz Duisburga kao iskusno pojačanje i odmah unio sigurnost u obranu Modrih. Bio je ključna figura u legendarnoj pobjedi protiv Ajaxa u Amsterdamu (3:2), kojom se Dinamo plasirao u skupine Kupa UEFA.
Osim po obranama, navijači će ga pamtiti po njegovoj iskrenosti i osebujnom karakteru. Njegova izjava o Maksimiru postala je kultna:
„Volim ovaj Maksimir. Kada uđete na stadion, ovdje miriše na nogomet. U WC-u je miris znoja, dima i urina bezbroj generacija koje su gradile klub.“
Karijera obilježena borbom
Georg Koch je tijekom bogate karijere upisao više od 200 nastupa u njemačkoj Bundesligi, braneći boje Fortune Düsseldorf, Arminije Bielefeld, Kaiserslauterna, Energie Cottbusa i Duisburga. Branio je i za PSV Eindhoven te bečki Rapid, gdje je nažalost morao prekinuti karijeru nakon što je pogođen petardom tijekom bečkog derbija, što mu je trajno oštetilo sluh i ravnotežu.
Nakon igračke karijere bavio se trenerskim poslom, radeći kao trener vratara i tim menadžer u Viktoriji Köln, sve dok ga bolest nije prisilila na povlačenje.
Odlaskom Georga Kocha, nogomet je izgubio velikog profesionalca, ali prije svega čovjeka čija je srčanost i ljubav prema igri spajala ljude bez obzira na klupske boje. Maksimir će ga pamtiti kao jednog od onih stranaca koji su se istinski srodili s klubom i gradom.
