Godinama slušamo isto obećanje, čakovečki osnovnoškolci konačno će prijeći na jednosmjensku nastavu. Godinama se najavljuju dogradnje, rekonstrukcije i ulaganja, a roditeljima se poručuje da je rješenje „pred vratima“. No, vrata se očito ponovno pomiču – ovaj put sve do 2028. godine?!
Dok se rokovi produžuju, učenici i roditelji ostaju u istom sustavu koji je odavno trebao biti promijenjen. Ono što je nekada predstavljano kao prioritet, danas izgleda kao projekt koji se razvlači kroz godine, uz nova obećanja i nove datume.
Nitko ne osporava da su školske investicije složene i da za njih treba priprema. Ali građani s pravom postavljaju pitanje: kako to da se veliki projekti u obrazovanju često pretvore u višegodišnje procese, a završetak se uvijek približi nekom važnom političkom trenutku?
Posebno bode oči činjenica da se kao konačna godina sada spominje upravo 2028. – razdoblje kada će ponovno biti aktualni lokalni izbori. Hoće li tada biti vrijeme za rezanje vrpci, fotografiranje uz nove objekte i podsjećanje birača na „ostvarena obećanja“? Ili će građani još jednom slušati zašto se rok mora pomaknuti?
Obrazovanje ne bi smjelo biti pozornica za političke kalkulacije. Djeca ne mogu čekati izborne cikluse, a roditelji ne bi trebali svake nekoliko godina ponovno slušati iste najave.
Ako je jednosmjenska nastava zaista prioritet, onda javnost očekuje jasne rokove, transparentnu provedbu i odgovornost za njihovo poštivanje. Nije problem u tome da se projekti rade temeljito, problem nastaje kada se obećanja ponavljaju, a rokovi stalno odlaze u budućnost.
Jer 2028. može biti godina završetka velikog školskog projekta. Ali može biti i još jedan podsjetnik na pitanje koje se sve glasnije postavlja: grade li se škole prema potrebama učenika ili prema kalendaru izbora?
