Hrvatska politička scena navikla nas je na svašta, ali obrati koji se događaju u Međimurskoj županiji školski su primjer kako se načela, teške riječi i navodna borba za interese građana preko noći pretvaraju u – zaborav. Glavni akteri ove priče, aktualni župan Matija Posavec i njegov zamjenik Mario Medved, savršeno ilustriraju kako funkcionira domaći politički pragmatizam.
Tko ima imalo dulje pamćenje, sjetit će se lokalnih izbora 2021. godine. Tada je Mario Medved, kao ambiciozni kandidat za župana, gradio svoju kampanju na izravnim, teškim i nimalo biranim napadima na račun Matije Posavca.
Njegove poruke s plakata i iz medija prštale su od pravedničkog gnjeva prema tadašnjem i sadašnjem županu.
Što je Medved govorio u kampanji?
Tadašnji izazivač javno je optuživao Posavca za političko kalkuliranje, nerad i obmanjivanje javnosti. Evo samo nekoliko citata koji su tada preplavili Međimurje:
▪️O lažnim fasadama: „Dosta je skrivanja iza lažnih fasada, plaćenog PR-a i tuđih projekata – Međimurje mora bolje!“ – grmio je Medved s plakata, jasno poručujući građanima da je Posavčev uspjeh samo šarena laž.
▪️O sebičnosti i kalkulacijama: Otvoreno je pitao koristi li Posavec svoj politički kapital za boljitak Međimurja ili isključivo za „vlastitu političku karijeru“, optužujući ga da „tiho stoji po strani i vodi politiku kalkuliranja“ dok se stvarni problemi guraju pod tepih.
▪️O šupljim riječima: Poručivao je biračima da je dosta „skrivanja iza šupljih riječi“ i da su „neodlučni političari Međimurje koštali gubitka vremena i razvoja“.
Ukratko, u borbi za glasove, Matija Posavec je za Marija Medveda bio sinonim za loše upravljanje, sebičnost i jeftini PR.
screenshot Međimurske novine (intervju Mario Medved)
Nova realnost: Od suparnika do zaštitnika
No, izborni bubnjevi su utihnuli, karte u županiji su se presložile, a Mario Medved je zasjeo u fotelju – zamjenika tog istog Matije Posavca.
S promjenom funkcije, preko noći je isparila i sva ona silna briga o “lažnim fasadama” i “šupljim riječima”.
Čovjek koji je prije nekoliko godina tvrdio da Posavec koči razvoj Međimurja, s vremenom je postao njegov najbliži suradnik, a u kriznim trenucima i najglasniji odvjetnik. Danas, umjesto kritika, iz istih usta slušamo o “kolegijalnosti”, “zajedničkoj borbi” i “bezrezervnoj podršci”.
Odjednom, Posavec više nije proračunati političar koji gleda samo vlastitu karijeru – on je sada suradnik u čiju se ispravnost javno ne sumnja.
Otvorimo oči: Koja je cijena obraza?
Ovaj politički salto mortale ostavlja građanima gorko pitanje u ustima: Kada je političar zapravo iskren?
▪️Je li bio iskren onda kada je tvrdio da Međimurje gubi vrijeme zbog Posavčeve politike?
▪️Ili onda kada s tim istim čovjekom dijeli izvršnu vlast i javno mu drži leđa?
Odgovor je bolno jednostavan i ogoljuje suštinu političke trgovine. Kada si u oporbi i boriš se za vlast, suparnik je nesposoban i lažljiv. No, onog trenutka kada se interesi poklope i kada se sjedne u udobne fotelje, nekadašnji “neprijatelj” postaje uvaženi kolega kojem se bezrezervno vjeruje.
Ovaj slučaj nije izoliran incident, već obrazac ponašanja koji podcjenjuje inteligenciju birača. Dokle god javnost bude prelazila preko ovakvih drastičnih promjena mišljenja i tretirala ih kao „normalan politički put“, političari će bez srama jedno govoriti u borbi za glasove, a drugo raditi kada osiguraju svoje pozicije.
Nemojmo zaboraviti kako je upravo tadašnja saborska zastupnica Andreja Marić prva javno prozvala Matiju Posavca nakon njegova uhićenja riječima “Ljudi minoriziraju cijelu situaciju i vjerojatno bi mu dali podršku.
Pitanje je morala, netko tko je to napravio ne bi se trebao ponovno kandidirati. Pitanje je njega kao njega. Da, ima podršku ljudi, nažalost ima. Kažem nažalost, ne bismo smjeli to tolerirati, čovjek je priznao”. Podsjetimo, upravo kad je Marić to javno izgovorila, Mario Medved bio je predsjednik SDP-a koji je dopustio ovu izjavu.
Vrijeme je da javnost konačno otvori oči i počne pamtiti dulje od jednog izbornog ciklusa.
Foto: SDP Međimurske županije
