Ana se pita zašto nekima zakon ne vrijedi?
U našem mjestu zakon nije isti za sve. Neki parkiraju gdje žele – bez straha od kazne. Drugi, obični ljudi, dobiju kaznu za isti prekršaj. Ne zato što su krivi, nego zato što nisu „njihovi“.
U Pribislavcu očito vrijede pravila samo za nas “obične”.
Jedni parkiraju gdje hoće, prodaju aute na zelenoj površini, šoder im stoji mjesecima – i sve ok.
A mi? Kazna za tri minute u blatu, ni više ni manje nego 260€ za mene i mog brata. To nije slučajnost, to je namjerno izravno namješteno!
Kad pošaljemo prigovor – Nema objašnjenja. Kao da nemamo pravo postavljati pitanja. Kao da nismo građani, nego smetnja.
A najgore od svega? Pravila koja su sami donijeli – krše bez imalo srama. Vlastite odluke o komunalnom redu vrijede samo za neke. Za prijatelje i poznanike pravila se savijaju, za sve ostale – kazne se dijele bez pardona.
To nije slučajnost. To je sustav koji je zaboravio ljude, a zavolio moć. Sustav u kojem su pojedinci zaboravili da su na tim mjestima zahvaljujući nama i da bi radili za zajedničke ciljeve, a ne zato što im to pripada po rođenju.
Nama uzmu tri posto na crkavicu, njima nula posto na milijune od dividendi.
Socijalna osjetljivost, kažu? Moš mislit.
Ovo nije napad. Ovo je poziv na poštovanje. Na jednakost. Na pristojnost.
Na to da nitko nije iznad zakona – pogotovo ne oni koji bi ga trebali provoditi.
Nisam politički opredjeljena, ali smatram kako Pribislavec na ovim izborima treba pokazati ovoj vlasti ono što se može i treba dogoditi i na ostalim razinama vlasti ako mi kao birači preuzmemo odgovornost jer nije tema tko je lijevi, a tko desni nego da VLAST KVARI LJUDE i zato ovim bahatim i neiživljenim bezveznjacima vlast treba oduzeti!
Oni koji bi trebali biti primjer – krše pravila koje su sami donijeli. Prijatelji prolaze nekažnjeno, a ostali plaćaju. To nije slučajnost, to je sustav u kojem je moć važnija od pravde.
Ova vlast ne poštuje ni građane, ni Boga, ni sebe. Zbunjujuće, nepravedno i frustrirajuće – i za mene, i za sve mještane koji vide što se događa.
Mladi odlaze, ne zato što ne vole ovu zemlju, nego zato jer se uz ovakve vođe ne može normalno živjeti.
Zašto zasnovati obitelj i roditi djecu?
Da ih vaša djeca danas sutra deru, kao što vi derete mene, odnosno nas?
Vrijeme je da se probudimo i na izborima im kažemo: dosta je! Jer i kad nemamo za koga – uvijek imamo protiv koga.
Sve napisano ne odražava naš stav i ograđujemo se u potpunosti od njega.
