U nekim domovima za starije bilježi se neočekivano živahan društveni život među štićenicima, a djelatnici otvoreno govore kako intimnih odnosa ponekad ima više nego među mlađom populacijom. Razlog tome, kako navode, leži i u činjenici da je u domovima često znatno manje muškaraca nego žena, što dovodi do situacija u kojima su muški stanari posebno traženi.
Zaposlenici ističu da starije osobe imaju iste potrebe za bliskošću, pažnjom i fizičkim kontaktom kao i svi drugi, no društvo ih često nepravedno doživljava kao aseksualne. Upravo zato takve situacije kod obitelji ili javnosti nerijetko izazivaju čuđenje, pa čak i nelagodu.
U domovima se pritom susreću s izazovima kako balansirati privatnost korisnika i pravila zajedničkog života. Neki stanari, primjerice, mijenjaju partnere ili otvoreno pokazuju sklonosti, što zahtijeva dodatnu pažnju osoblja kako bi se spriječili nesporazumi ili ljubomora među korisnicima.
Djelatnici naglašavaju da je važno poštovati slobodu odraslih osoba, ali i jasno postaviti granice kako bi svi štićenici imali osjećaj sigurnosti i dostojanstva. Intimnost, zaključuju, ne prestaje s godinama, već samo poprima drugačiji oblik – a domovi za starije sve se češće moraju prilagođavati toj stvarnosti.
