Vlada Republike Hrvatske u 2026. godini osigurala je gotovo 29 milijuna eura iz državnog proračuna za financiranje županijskih domova za starije osobe, no raspodjela sredstava ponovno je pokazala velike razlike među županijama.
Dok će Istarska županija dobiti višemilijunski iznos državne potpore, Međimurska županija dobit će oko 922.000 eura, čime se svrstava među županije s najmanjim dodijeljenim iznosima. Ovakav omjer još jednom otvara pitanje nejednakosti u financiranju skrbi za starije osobe i regionalnih razlika u dostupnosti socijalnih usluga.
Državna sredstva raspoređuju se prema broju domova, kapacitetima smještaja i ukupnim rashodima pojedinih ustanova. Zbog toga županije s većim brojem korisnika i razvijenijom mrežom domova, poput Istre, ostvaruju znatno veće iznose. Međimurje, iako spada među demografski starija područja u Hrvatskoj, ima manji broj županijskih domova i ograničene kapacitete, što se izravno odražava na visinu dodijeljenih sredstava.
Novac iz državnog proračuna namijenjen je za pokrivanje dijela troškova zaposlenih, materijalnih rashoda, održavanja i nabave opreme u domovima za starije. U uvjetima rasta plaća i općih troškova poslovanja, razlike u državnim izdvajanjima dodatno naglašavaju jaz između bogatijih i manjih županija.
Poseban problem u Međimurskoj županiji predstavlja činjenica da se godinama ne radi na izgradnji novih domova za starije osobe, unatoč stalnom rastu potreba. Liste čekanja, osobito u domu u Čakovec, izuzetno su duge, a pojedini građani na smještaj čekaju deset ili više godina, što u praksi znači da velik broj starijih osoba nikada ne dođe na red.
Iako je Međimurje jedno od najstarijih područja po udjelu starijeg stanovništva, novi smještajni kapaciteti nisu izgrađeni više od desetljeća.
Takav model dodatno produbljuje regionalne razlike, dok pojedine županije s jačim proračunima lakše razvijaju mrežu domova, Međimurje ostaje zarobljeno u nedostatnim kapacitetima, zbog čega se teret skrbi prebacuje na obitelji, privatne domove i sve skuplje alternativne oblike smještaja.
U tom kontekstu, iznos od oko 922.000 eura državnih sredstava, iako važan za redovno funkcioniranje postojećih domova, ne rješava ključni problem – nedostatak mjesta i dugogodišnje čekanje na institucionalnu skrb, koje sve više postaje jedno od najvažnijih socijalnih pitanja u Međimurskoj županiji.
