Znanstvenici NASA-e u suradnji s japanskim Sveučilištem Toho proveli su opsežno istraživanje koje se oslanja na čak 400.000 simulacija budućnosti našeg planeta. U fokusu studije bilo je pitanje dugoročne stabilnosti Zemljine atmosfere i sposobnosti planeta da održi život kakav poznajemo. Sve simulacije, unatoč različitim uvjetima i varijablama, pokazale su sličan ishod: Zemlja bi mogla postati nenastanjiva oko godine 1.000.002.021.
Iako se radi o gotovo nezamislivo udaljenom trenutku – više od milijardu godina u budućnosti – istraživanje otkriva procese koji se odvijaju postupno i tiho, daleko izvan okvira ljudskog života, ali ključne za razumijevanje evolucije planeta.
Postupne promjene koje vode kraju nastanjivosti
Naučna projekcija temelji se na nekoliko dugoročnih prirodnih procesa. Sunce, kako stari, polako povećava svoju svjetlinu i toplinsko zračenje. Taj rast, iako spor, dovodi do postepenog zagrijavanja Zemlje. S vremenom, više temperature mijenjaju raspored oceana, količinu vodene pare u atmosferi te, što je najvažnije, kemijski sastav zraka.
Jedan od kritičnih čimbenika jest pad kisika u atmosferi, koji će se, prema modelima, odvijati toliko postupno da će tek u vrlo dalekoj budućnosti dosegnuti točku u kojoj većina života više neće moći opstati. Klimatske promjene u tom vremenskom okviru nisu kratkoročni fenomen, nego rezultat milijunskih ciklusa u kojima se Zemlja prirodno mijenja pod utjecajem vlastite geologije i Sunca.
Astronomski čimbenici također igraju ulogu
U analizu su uključena i novija istraživanja astronoma s britanskih sveučilišta University College London i Warwick. Prema njihovim procjenama, sunčeve plimne sile, koje se s vremenom mogu mijenjati, dugoročno bi mogle utjecati i na samu Zemljinu orbitu. Takve promjene još su jedan element koji bi, u iznimno udaljenoj budućnosti, mogao doprinijeti destabilizaciji uvjeta potrebnih za život.
Ne prijetnja čovječanstvu, nego prirodni tijek evolucije
Iako rezultati zvuče dramatično, znanstvenici naglašavaju da se ne radi o scenariju koji ugrožava današnje ili nadolazeće generacije. Naprotiv, riječ je o prirodnom procesu koji se odvija tijekom milijardi godina. Ljudska civilizacija, barem u sadašnjem obliku, vjerojatno neće postojati kada ti procesi dosegnu svoju kulminaciju.
Studija tako daje važan uvid u dugoročnu budućnost planeta, ali istodobno podsjeća koliko je Zemlja dinamičan i promjenjiv svijet – i koliko je nastanjivost koju danas uzimamo zdravo za gotovo zapravo rezultat vrlo specifičnih uvjeta koji se razvijaju kroz beskrajno duga vremenska razdoblja.
